Autor:
27. Januara 2016. | 05:44
“Pa, ja sam vidio ispred sebe moju ženu. Sve joj prošli oni geleri mali, nije joj ništa. Ali, dolje niže – sin mi je pao. Curicu je on nosio, onu svoju malu… A ona mi je kćerka na drugu stranu pala, ona se koprca, noge su joj odbijene. A sin… ja podignuh glavu na svoje ruke… i on mi izdaše na mojim rukama . Ja sam se tada izgubio, ja ništa nisam znao.”
Prilikom napada na selo Hadžiće, općina Ključ, u maju 1992. godine, Ajiz Bečić je, zajedno s porodicom i drugim mještanima krenuo ka Vukovom Selu. Kolona civila je, prema njegovom svjedočenju, granatirana.
Bečić je nedugo nakon ovog incidenta izgubio i drugog sina.
