Grijali se tijelima
Na suđenju za zločin počinjen u Ljubuškom, svjedoci Tužilaštva BiH govorili su o neuslovnim prostorijama u kojim su bili zatvoreni i fizičkom maltretiranju.
This post is also available in: English
Svjedok Mehmed Zilić kazao je da je kao pripadnik Armije BiH (ABiH) bio zatvoren na više lokacija u Hercegovini, od čega u Ljubuškom u dva navrata – kraći period u maju i junu 1993., a potom od septembra do proljeća 1994. godine.
On je rekao da je tokom drugog boravka dobijao batine, kao i da su njega i još jednog zatvorenika tjerali da se međusobno udaraju.
Zilić je rekao da ne zna ko ga je udarao, kao ni da li su bili policajci ili vojnici. Na pitanje Odbrane Stojana Odaka da li je zatvorenike u novembru 1993. optuženi sa drugim stražarima udarao u leđa i genitalije, svjedok je odgovorio: “Ne mogu reći ni da jeste ni da nije. Nisam smio podići glavu.”
Odaku se sudi s Ivanom Kraljevićem, Matom Jelčićem, Slavkom Skenderom, Vicom Bebekom, Vinkom Radišićem i Draganom Milošem. Optuženi su za mučenje, zlostavljanje i držanje u neuslovnim prostorijama civila i ratnih zarobljenika.
Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. godine bili upravnici zatvora Ljubuškom, a ostali optuženi stražari.
Zilić je naveo da je desetak dana bio zatvoren u podrumskim prostorijama bez svjetlosti.
“Stavili su me u tu malu prostoriju… Samo mala rupa na vratima… Niz zid je curila voda, nemaš gdje sjesti… Dan je bio kao godina”, kazao je svjedok i dodao da je poslije prebačen u ćeliju na spratu, ali da određeno vrijeme nije ništa vidio.
Zilić je kazao da o stražaru Draganu Milošu može samo “pohvalno reći”. Kada je drugi put boravio u Ljubuškom, kako je naveo, čuo je da je upravnik Slavko Skender.
“Naredio je da nam daju biceve da se obrijemo, obezbijedio je toplu vodu, dao nam ćebad… Počeli smo dobijati čaja i hljeba ujutro. Na ručku bi pitali treba li repete. Tražio sam ga u Mostaru da popijemo piće. On je bio korektan i Miloš isto”, rekao je svjedok.
Kao svjedok Tužilaštva saslušan je svjedok Hamdija Jahić, koji je takođe kao civil bio zatvoren u Ljubuškom.
On je rekao da nije fizički zlostavljan, ali je naveo da je doživio “nešto još gore” kada su mu upali u ćeliju i htjeli da ga ubiju, jer su ga zamijenili sa drugim čovjekom.
“Možete zamisliti koji je to šok bio za mene”, kazao je Jahić.
Prema njegovim riječima, zatočenici su svakodnevno bili zlostavljani. Kao posebno loše uslove opisao je podrum u kojem je bio jedno vrijeme s još nekoliko osoba.
“Užas je bio. Novembar, dobro hladno. Skupili smo neka drva da stojimo na njima, jer je bilo vode deset do 30 centimetara…. Nije se moglo leći. Jedan drugog smo grijali tijelima”, prisjetio se Jahić.
On je naveo da je s dolaskom Skendera za upravnika “režim” ostao isti, ali da više nije bilo “večernjih upada”.
Jahić je kazao da je od drugih čuo da se treba čuvati od “Stole i Vice”.
Suđenje se nastavlja 9. januara.
