Morali izbacivati mrak iz ćelije

“Stalno sam kružio kroz logore”, rekao je Salko Marić, pojasnivši da je uhapšen u Stocu u drugoj polovini aprila 1993. godine i da je više puta bio zatvoren u Dretelju, Gabeli, Heliodromu, te u dva navrata u zatvoru u Ljubuškom.

Prvi put u Ljubuški je, prema njegovom iskazu, došao u grupi od šest ljudi na izdržavanje kazne, jer im je rečeno da su osuđeni, ne mogavši precizirati za šta. Pojasnio je da je zatekao pun zatvor i da su “ih najviše udarali stražari što su ih čuvali” i “da je mogao ući svako da ih bije”.

Marić je naveo i da su Rudolfa Jozelića, koji je došao kasnije, maltretirali čak i više nego neke druge.

“Gonili ga da aterira. (…) Svašta ga tjerali”, rekao je svjedok, dodavši da je Jozelić bio i premlaćivan.

Govoreći o drugom putu kada je došao u zatvor u Ljubuški početkom oktobra sa Alijom Festićem, svjedok se prisjetio da je “Ivica Ivan Kraljević stajao na vratima i rekao da ga vode dole u samicu”.

Marić je pojasnio da Kraljevića poznaje iz viđenja iz Stoca i da su ga zvali Ivica.

Tada je, kako je posvjedočio, bio zatvoren u ćeliji sa drugim osobama, među kojima je bio i zaštićeni svjedok S-1, Rudolf Jozelić, dvojica Sarajlija, a da je Enes Gutošić doveden kasnije.

Prema riječima svjedoka, u ćeliji je bila visina vode oko 20 centimetara, bili su na betonu, a fiziološke potrebe vršili su u kantu.

“Enes Gutošić je morao čitavu noć lajati. Stražari mu naređivali”, rekao je svjedok, ističući da on u toj ćeliji nije zlostavljan, ali da jeste kada su ga vodili na ispitivanje.

Kada je odvođen na ispitivanje, kako je Marić naveo, bila je prisutna jedna žena za koju je rečeno da je sutkinja, nekoliko oficira sa činovima, Ivica Kraljević i dva policajca. On je dodao da je udaran pendrekom.

“Ivica Kraljević je stajao sa strane. Nije me ispitivao, nije me udarao”, pojasnio je svjedok u unakrsnom ispitivanju.

Ovaj svjedok je ispričao da je tokom svog boravka u zatvoru u Ljubuškom boravio u više ćelija i da su uslovi i maltretiranja varirali.

“Po čitavu noć Alija i ja smo morali mrak izbacivati iz ćelije”, kazao je Marić, dodavši da je kasnije prebačen u drugu ćeliji, gdje su bili bolji uslovi, te da mu je tada rečeno “da je došao neki Skender za upravnika”.

On je izjavio kako je čuo da su S-2 i S-5 fizički maltretirani i skoro svaki dan tučeni, pojasnivši da je on bio u ćeliji do njihove i čuo jauke, ali da ne zna ko ih je tukao.

“Vodili su ih da vrše oralne… vodili jedan drugog da…”, kazao je svjedok.

Za zločine počinjene u Ljubuškom, Tužilaštvo BiH tereti Ivana “Ivicu” Kraljevića, Matu Jelčića, Slavka Skendera, Stojana Odaka, Vicu Bebeka, Vinka Radišića i Dragana Miloša.

Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. godine bili upravnici Vojno-istražnog zatvora (VIZ), koji se nalazio u zgradi policije u Ljubuškom i u kojem je bilo zatvoreno preko 100 osoba bošnjačke nacionalnosti s područja općina Maglaj, Žepče, Mostar, Livno, Stolac i Jablanica, te drugih mjesta.

Oni su optuženi da su zarobljene civile i ratne zarobljenike držali u neuslovnim prostorijama, dozvoljavali njihovo maltretiranje, davali im vrlo malo hrane, te ih odvodili na prinudne radove.

Odak, Bebek, Radišić i Miloš optuženi su da su, kao stražari, učestvovali u zlostavljanju.

Suđenje će se nastaviti 21. januara.