Pacovi hodali po zlostavljanim zatočenicima

Habibija, koji je zajedno sa S-1 uhapšen u drugoj polovini maja 1993. u Mostaru, kazao je da je, nakon zatočeništva u Heliodromu, polovinom septembra iste godine odveden u Ljubuški.

“Našao sam se u nekoj prostoriji ispod zemlje, ružno je i za opisati. Prostorija u luku ozidana od kamena, tri sa tri, po mojoj procjeni. Dole blato, upadale su noge. Imali smo jedno ćebe. Nije bilo svjetla, a hranu su nas tjerali da progutamo vrelu, da se spržimo. Po nama su hodali pacovi”, prisjetio se svjedok.

“Svako donošenje vode – prvo smo dobijali udarac punom flašom u stomak, potom čizmom i šakom u glavu. Bilo je krvi”, dodao je on.

Habibija je kazao da je tokom zatočeništva udaran, te da jedne prilike nije jeo 74 sata i da je pio svoju mokraću.

“Udarali bi nas dok se neko od njih ne zadovolji. Kao da su napušeni bili, kao da su travu pušili, pa se iskaljivali na nama”, rekao je svjedok.

On je ispričao da je nakon nekoliko dana prebačen u jednu prostoriju iznad zemlje, gdje su maltretiranja nastavljena, a uslovi nisu bili znatno bolji, osim što je ova prostorija imala jedan prozor.

“Od polovine oktobra do polovine novembra vođeni smo u šetnje između visoka dva zida. Tu su nas prisiljavali da se tučemo. Meni bi naredili da se tučem sa Zijadom Demirovićem dok jedan od nas ne padne ili ne poteče krv”, naveo je svjedok.

Habibija je kazao da je zlostavljan i sa Rudolfom Jozelićem, koji je bio pilot, te da su zajedno tjerani da glume avion u letu.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok je kazao da ne zna ništa o mučenju elektrošokovima, te da on lično nije vođen na prinudne radove.

Iz zatvora je pušten 4. decembra 1993. godine, kada je njegova rodbina dala u zamjenu za njega 20 hiljada maraka.

Za zločine počinjene u Ljubuškom, Tužilaštvo BiH tereti Ivicu Kraljevića, Matu Jelčića, Slavka Skendera, Stojana Odaka, Vicu Bebeka, Vinka Radišića i Dragana Miloša.

Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. godine bili upravnici Vojno-istražnog zatvora (VIZ), koji se nalazio u zgradi policije u Ljubuškom i u kojem je bilo zatvoreno preko 100 osoba bošnjačke nacionalnosti s područja općina Maglaj, Žepče, Mostar, Livno, Stolac i Jablanica, te drugih mjesta.

Oni su optuženi da su zarobljene civile i ratne zarobljenike držali u neuslovnim prostorijama, da su dozvoljavali njihovo maltretiranje, davali im vrlo malo hrane, te ih odvodili na prinudne radove. Odak, Bebek, Radišić i Miloš optuženi su da su kao stražari učestvovali u zlostavljanju.

Drugi svjedok Optužbe na ovom ročištu, Fahrudin Rizvanbegović, kazao je da je nakon logora Dretelj, gdje mu je novac i dokumente uzeo Ivica Kraljević, u septembru 1993. odvezen u Ljubuški, u prostoriju koja je bila neuslovna i gdje je zlostavljan.

Kraljevića, kojeg je znao odranije iz Stoca, svjedok je sreo i u Ljubuškom, te je od stražara saznao da je on upravnik tog zatvora.

Rizvanbegović je kazao da poznaje i Vidu Palemetu, koji mu je u Dretelju također uzeo novac, te da je vidio kako on u Ljubuškom nožem prijeti Alagi Festiću.

Svjedok je spomenuo i stražara Miloša, za kojeg nije ništa loše čuo, ali da zna da mu sin igra košarku. Tada je optuženi Dragan Miloš pozdravio svjedoka, rekavši da je to on.

Rizvanbegović je ispričao da je vidio nekoliko puta zlostavljanje Rudija Jozelića, te da mu je Meho Zilić, kojeg je vidio modrog i skrhanog, kazao da su njegovom maloljetnom sinu priključivali struju na tijelo. Dodao je i da su drugi udarani i ponižavani.

On je iz zatvora pušten 10. decembra, uz pomoć prijatelja Hrvata. Rekao je da je izgubio oko 40 kilograma u zatočeništvu, te da je izgledao kao kostur.

“Ja ću se moliti da Bog oprosti zločincima, ali ja ne mogu”, izjavio je Rizvanbegović.

Suđenje se nastavlja 14. januara.