Živjela u strahu

Cvija Škobić je kazala da ju je Armija BiH (ABiH) zarobila i odvela u Osnovnu školu u Bijelom Polju (općina Mostar).

“Bili smo u fiskulturnoj sali. Imali smo neke dušeke i deke. Meni i djeci nije bilo hladno. Žene koje su bile s nama kuhale su, mislim da smo i dobijali nešto hrane, da djeca imaju šta jesti. Enes Ćurić nam se predstavio kao glavni, uvijek je bio prisutan”, ispričala je Škobić.

Ona je navela da nju “nije niko udarao, silovao i maltretirao”, ali da je “vječno živjela u strahu” zbog troje maloljetne djece.

Škobić se prisjetila da su ljudi svako jutro izvođeni na prinudne radove, te da je tada Ćurić govorio ko će ići.

“Ja sam izvođena jednu noć da spasimo ranjenog vojnika ABiH iz Neretve. Molila sam Ćurića da ne idem, jer sam s djecom a muž mi je poginuo… On me nije poslušao. Kako niko od žena koje su išle sa mnom nije znao plivati, vojnici su nas vratili nazad u školu”, rekla je svjedokinja.

Tužilaštvo BiH tereti Enesa Ćurića, Ibrahima Demirovića, Mehmeda Kaminića, Samira Kresu i Habiba Čopelju za učešće u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti, koji su od juna do decembra 1993. godine bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju.

Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade ABiH i upravnik zatvoreničkih objekata u Potocima, Demirović komandant 47. brdske brigade, Kreso načelnik saniteta jedinice koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelja i Kaminić pripadnici ABiH.

Demirović je optužen i da je u Potocima jednu osobu prisiljavao na seksualni odnos.

Svjedokinja Jela Azinović je također kazala da je bila zatvorena u Osnovnoj školi i da je “Ćurić kao stražar” stalno bio prisutan.

“Za odnose prema zatvorenicima ja se nemam šta žaliti. Mene nije niko dirao. Neke žene su izvodili na živi štit, o tome ne znam detalje. Mislim da je Ibrahim Demirović sa nekoliko vojnika došao i odveo ljude na štit. Nisam ga poznavala ranije”, izjavila je Azinović i identifikovala optuženog Demirovića u sudnici.

Suđenje će se nastaviti 11. novembra.