Likvidacija srebreničkih zarobljenika

“Narod je želio da napusti tu teritoriju svojom voljom… Koliko mi je poznato, otišli su svojevoljno”, posvjedočio je Gajić, koji je u to vrijeme, kao pripadnik specijalne policijske jedinice Republike Srpske (RS), bio u Potočarima, gdje se muslimansko stanovništvo sklonilo u bazu UNPROFOR-a.

Tokom iskaza, Gajić je, međutim, potvrdio i da su pripadnici specijalne policijske brigade RS-a poslije pada Srebrenice masovno ubijali muslimanske zarobljenike u obližnjem selu Kravica.

Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid u Srebrenici, koji je počinjen nakon 11. jula 1995. godine, kada su srpske snage protjerale na hiljade žena, djece i staraca, a oko 7.000 muškaraca su izdvojile i strijeljale na više lokacija u okolini Zvornika.

Kao dokaz da su Muslimani dobrovoljno napustili Srebrenicu, branilac Miodrag Stojanović je u sudnici prikazao snimak na kojem Mladić 12. jula 1995. saopštava muslimanskim civilima da će biti prebačeni na teritoriju “pod kontrolom Alijinih (Izetbegović) snaga” i da se “ne boje” jer im “niko neće ništa”.

Gajić je potvrdio da je bio iza Mladića i da je čuo te riječi, koje su muslimanski civili “primili s odobravanjem”.

Posvjedočio je da 12. i 13. jula 1995. u Potočarima “nije primijetio” zlostavljanje civila, ali da su srpski vojnici i policajci “nasilno” i “neselektivno” razdvajali muslimanske vojno sposobne muškarace od njihovih porodica.

Prema svjedoku, koji je predvodio razgovore policijskih oficira i “plavih šljemova”, izdvojeni muškarci zatvarani su u obližnju “bijelu kuću”, a pripadnici UNPROFOR-a protestovali su zbog prenatrpanosti i loših uslova u toj kući.

“To razdvajanje za mene je bilo iznenađenje zato što je Mladić rekao da će svi biti evakuisani”, kazao je Gajić.

Prije ulaska u “bijelu kuću”, kako je rekao svjedok, muslimanski muškarci su morali da bace svoje torbe i druge predmete, a oduziman im je i novac. To su bili, prema svjedoku, “gotovo svi – civili”.

Evakuaciju muslimanskih žena, djece i staraca, kako je kazao svjedok, aktivno su pomagali i pripadnici Holandskog bataljona UNPROFOR-a. Evakuacija je bila završena 13. jula popodne, a muškarci su ostali u “bijeloj kući”, pod vojnom stražom, kada je Gajićeva jedinica te večeri napustila Potočare

Dok su ga unakrsno ispitivali tužioci, svjedok je opisao kako je 14. jula 1995. rano ujutro, kod Zemljoradničke zadruge u selu Kravica, vidio “vojnika” kako puca iz automatske puške na muslimanske zarobljenike zatvorene u zadružnom skladištu, dok mu drugi “čuva leđa”. Kasnije je saznao da su to, zapravo, bili specijalni policajci iz Šekovića.

Prema optužnici, u skladištu u Kravici je 13. i 14. jula 1995. ubijeno oko 1.000 muslimanskih zarobljenika, u prvom u nizu masovnih pogubljenja civila iz Srebrenice.

Kako je izjavio Gajić, on i drugi policajci iz njegove jedinice imali su zadatak da, na oko 400 metara od skladišta, sakupljaju Muslimane koji bi se predali duž puta ka Konjević Polju i “ubacuju ih u kamione” koji bi ih vozili do Zadruge u Kravici.

Upitan šta se sa zarobljenicima potom dešavalo, odgovorio je: “Znam da su bili likvidirani, ubijeni… Od jutra do 15 ili 16 časova, čula se povremena rafalna paljba. U tom trenutku nismo znali šta se događa, ali su se kasnije pročule glasine da su ubijeni tamo.”

Kamion koji je prikupljao zarobljenike išao je do skladišta u Kravici “osam do deset puta”, precizirao je svjedok.

Na pitanje Mladićevog branioca Stojanovića da li je kod skladišta vidio “bilo koga od pripadnika VRS-a”, Gajić je odgovorio negativno.

Tužioci su ranije tokom procesa dokazivali da su masovno ubistvo u Kravici počinili srpski policajci, ali i da je policija RS-a tokom srebreničke operacije bila pod komandom generala Mladića.

Mladić je optužen za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u šest opština poprimio razmjere genocida, terorisanje građana Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Nastavak suđenja zakazan je za 27. oktobar.