Članak

Najbliže pronašli u masovnim grobnicama

22. Oktobra 2015.00:00
Sedam svjedokinja Državnog tužilaštva iznijelo je saznanja o odvođenju članova porodica na području Teslića 1992. godine te o pronalasku njihovih posmrtnih ostataka u različitim masovnim grobnicama.

This post is also available in: English

Saliha Šaćirović je kazala da je izgubila tri sina i muža, čije je posmrtne ostatke našla u grobnicama.

“Oni su odvedeni u stanicu milicije i tu su udarani (…) Vidjela sam da ih udaraju gore pred stanicom”, rekla je svjedokinja opisujući događaje koji su se početkom juna 1992. godine desili u Tesliću.

Pred njenu kuću, dodala je Šaćirović, došla je policija i bilo je “12 ‘Mića’ iz Banje Luke” kada su odvedeni članovi njene porodice.

Svjedokinja Hajrija Botić se prisjetila da su policija, vojna policija i vojska došle do njene kuće u mjestu Gomjenica (općina Teslić), te da je vidjela kako njenog sina i još nekoliko drugih osoba obaraju na zemlju i čula pucanj, nakon čega se “izgubila”.

“Kad sam došla sebi, nema nikoga, nit’ djeteta, ništa”, kazala je Botić. Ona je dodala da je sina neuspjelo tražila u Teritorijalnoj odbrani (TO), policiji i zatvoru u Pribiniću, a da je njegove ostatke nakon rata pronašla na lokalitetu Beba.

Hanka Pašić je posvjedočila da je svog sina Sedada – za kojeg je, kako je navela, čula da ga je “patrola odvela s prijateljem Mirom” – u Tesliću danonoćno tražila, u TO-u i SUP-u, jer je imala saznanja “da su tamo bili zatvoreni ljudi”.

“Sin je završio na Bebama, a mali Miro u Vlajiću”, rekla je Pašić, koja je navela da je “najgore bilo kada su takozvane ‘Miće’ ušle u grad”.

Tužilaštvo BiH tereti Dragana Marjanovića, Sašu Gavranovića, Vitomira Devića, Zorana Šljuku, Dragomira Kezunovića i Darija Slavuljicu da su od juna 1992. do 30. juna 1993. učestvovali u napadu na bošnjačko i hrvatsko stanovništvo, zatvarajući ih u prostorije policije, TO-a i vojnog zatvora.

Oni su optuženi i da su 28 civila, koji su bili zatvoreni u policiji u Tesliću i obližnjem zatvoru Pribinić, u noći između 17. i 18. juna 1992. godine odveli na planinu Borje i ubili.

Svjedokinja Sadika Botić je izjavila kako je njen muž Fehim 7. juna 1992. godine također odveden. Ništa o njemu nije saznala iako ga je tražila, sve do ekshumacije 1999. godine na lokalitetu Beba na Borju.

Senija Salkičević je kazala da je na istom lokalitetu pronađen i njen sin Nihad, koji je, kako je čula od svog brata, crvenim kombijem odveden iz mjesta Gornji Ranković.

Govoreći o odvođenju svog supruga Tahira, svjedokinja Safija Botić je rekla da je čula da je s njim odvedeno još nekoliko osoba. Njegovo tijelo pronađeno je u masovnoj grobnici na Stenjaku.

Samira Tatarević je kazala da je njen muž odveden nakon napada na Ranković, te da je njegovo tijelo pronađeno nakon rata u masovnoj grobnici.

Suđenje će se nastaviti 29. oktobra.

Lamija Grebo


This post is also available in: English