This post is also available in: English
Muzafer Delibašić je ispričao da je s porodicom živio u Babinom Potoku, te da je s komšijama u aprilu 1992. držao straže oko kuća. On je naveo da je u selu vladala panika jer je pucano na kuće iz okolnih mjesta.
Svjedok Delibašić je izjavio da mu je po odlasku Užičkog korpusa jedan vodnik rekao da više neće biti sigurno i da je otišao u okolne šume, gdje je proveo oko dva i po mjeseca. U selo je, kako je dodao, dolazio po hranu.
On je kazao da je nekoliko dana nakon što je njegovo selo napadnuto, 3. juna 1992., vidio optuženog Jovana Popovića da pljačka imovinu u Babinom Potoku.
“S njim je bio dječak od 11 ili 12 godina (…) Iznio je televiziju, a iz jedne kuće nešto umotano u čaršafu”, rekao je Delibašić.
Svjedok je naveo da je dobro poznavao Popovića iz sela Rodića Brdo te da je on bio kućni prijatelj s njegovim amidžom Husom.
Delibašić se prisjetio kako mu je strina Hatidža pričala da mu je amidža odveden 29. maja, nakon čega se pojavio Jovan Popović te uzeo auto od Ševala Zukića, kako bi otišao da se raspita gdje je odveden.
“Od tada nikakvog traga od amidže Huse, ni živ, ni mrtav. Jovan Popović mu je garantovao sigurnost. Da nije, bio bi sa mnom u šumi (…) Tad se odvodi Ševal Zukić. Ko ga je odveo – ne znam, ali je Jovan uzeo njegov auto”, kazao je svjedok.
Od Hasana Zukića svjedok je, kako je naveo, saznao da mu je iz Rodića Brda odveden sin Fadil, a da je u isto vrijeme Jovan Popović došao na vrata njegove kuće, koju je pretresao u potrazi za njim.
“Hasan mi je rekao da je Jovan Popović imao automatsku pušku. (…) Svi su sumnjali da je on navodio ove po kućama da odvode”, izjavio je Delibašić.
Popović je optužen da je bio u grupi vojnika što su sredinom juna 1992. godine došli u Rodića Brdo te odveli u višegradsku policijsku stanicu nekoliko civila, kojima se tada gubi svaki trag. Na teret mu je stavljena i pljačka u Rodića Brdu i drugim selima.
Suđenje Jovanu Popoviću se nastavlja 28. oktobra.
