Ubistva Srba u Livnu

Svjedok Milutin Crnčević je izjavio da je radio kao policajac u Livnu do 30. maja 1992. godine, kada ga je dužnosti razriješio načelnik Policijske uprave Draško Dalić. On mu je, kako je naveo svjedok, rekao da ne može više raditi jer je srpske nacionalnosti.

“Tada je s posla odstranjen i Nikola Jović, a ostali Srbi su ranije napustili radna mjesta u policiji”, kazao je svjedok te napomenuo da je radio kada je pritvoren njegov kolega Draško Radivojiša.

On je naveo da je u Livnu čuo da su neki od Srba tokom 1992. smrtno stradali. Među njima je i svjedokov otac.

“Kućna prijateljica moje je roditelje zvala da dođu kod nje, jer joj je majka bila na umoru. Tek sutradan sam čuo da je moj otac ranjen i da je preminuo”, ispričao je Crnčević i dodao da je njegova mama čula pucanj.

Svjedok je kasnije čuo da mu je oca ubio Ilija Pavić, vojni policajac. Pavić je, kako je pojasnio svjedok, procesuiran za ubistvo njegovog oca, ali presuda je nepravosnažna.

Kantonalni sud u Livnu osudio je Pavića na tri godine zatvora zbog zločina počinjenih u tom gradu.

“Pitao sam Zdenka Andabaka, zapovjednika Vojne policije, šta je bilo. On mi je kazao da je čuo za slučaj, ali da je tada bio u Zagrebu. Na suđenju Paviću, Andabak je kao jedan od glavnih svjedoka kazao da je došao po Pavića nakon što je upucao mog oca i da je opravdao upotrebu vatrenog oružja”, izjavio je Crnčević.

Na pitanje optuženog Zdenka Andabaka, svjedok je negirao da je ikada govorio da je njegovog oca ubio Andabak. Dodao je da Zdenka Andabaka dobro poznaje, te da je prijatelj s njegovim ocem Pavom.

Andabaku se sudi sa Muamirom Jašarevićem i Seadom Velagićem za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila koji su 1992. godine bili zatočeni u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”. Optužnica ih u 29 tačaka tereti za zatvaranje, mučenje i ubistva.

Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamjenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a u Livnu.

U nastavku svjedočenja Crnčević je rekao da je tokom 1992. nekoliko puta privođen u Livnu. Jednom je, kako je pojasnio, odveden iz stana u Osnovnu školu “Ivan Goran Kovačić“, gdje je smješten u svlačionice sa još oko stotinu drugih civila.

“Sutradan je došao Andabak i puštao neke ljude kući. Meni nije ništa kazao, a sutradan mi je bilo 40 dana od smrti oca, pa sam ga pitao da i mene pusti”, prisjetio se svjedok, istaknuvši da je tada pušten kući.

Bajro Čilić, Andabakov branilac, rekao je da je ovaj svjedok u julu 2012. izjavio da je s njim u svlačionici bilo sedam do osam ljudi, na što je tužiteljica Lejla Konjić kazala da to nije tačno i da advokat pogrešno čita.

“Jako loše vidim”, rekao je Čilić.

Svjedok Crnčević je negirao da je imao ikakve veze sa oružjem u Livnu, navodeći da “Andabak igra razne igre”.

“Jesam čuo da su neki imali oružje, i da ste vi imali spiskove”, kazao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 21. oktobra.