Dan “čišćenja” u Zecovima

Salko Bačić je rekao da je 23. jula 1992. u zaselak Gradina (općina Prijedor) došla srpska vojska.

“Otvorim prozor, vidim Grujičić, ne znam mu ime. Kaže on: ‘Čišćenje!’ To ti je bilo – ‘Odlazi sa svog!’”, naveo je svjedok i dodao da je s nekoliko ostalih muškaraca iz zaseoka otišao pred kuću Fikreta Bačića, gdje ih je pozvao “Crnogorac”.

Svjedok je izjavio da su on i još nekoliko komšija sjedili s “Crnogorcem” i pili rakiju kada je s dva vojnika došao Stojnić zvani Grom. Svjedok je pokazao na optuženog Radomira Stojnića u sudnici.

Prema Bačiću, Stojnić, koji je bio u plavoj policijskoj uniformi, s vojnicima je ušao u kuću Fikreta Bačića, te iz nje iznio čekić, tvrdeći da je oružje.

“Od Milenka Milunića sin je bio sa Stojnićem”, kazao je svjedok i dodao da je tada ugledao da gori drvena džamija u Zecovima.

Odbrana prvooptuženog Dušana Milunića je konstatovala da u ranijem zapisniku stoji da je ovaj svjedok izjavio da je sa sinom Milenka Milunića došao i Dragoljub Grbić. Svjedok je ostavio mogućnost da je i to tačno.

Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.

U optužnici se navodi da je u zaseoku Gradina ubijeno 29 žena i djece, čija su tijela nakon toga uklonjena u masovnu grobnicu, te još uvijek nisu nađena. Također se navodi i da je za ubistva pred “Zikinom kafanom” odgovoran Ljubiša Četić.

Svjedok Bačić je naveo da im je “Crnogorac” rekao da moraju ići da ih ispita policija, a da su njihove porodice ostale u kućama u zaseoku.

“Dočekala nas je policija s transporterom. ‘Bacaj satove, novčanike, digni ruke, spuštene glave i trči.’ (…) Bilo nas je iz svih sela oko 60, uglavnom muslimana, osim malog Dolića, koji je bio Hrvat”, kazao je svjedok.

On je ispričao da su svi muškarci morali trčati prema glavnoj cesti. Rekao je da je kod “Zikine kafane” vidio čovjeka na ražnju, ali da ne zna da li je riječ o probadanju.

“Kasnije sam čuo da je to bio dječak od Hide Redžić. (…) Blizu Hidine kuće sam vidio tri tijela i još je noga virila iza kuće”, kazao je svjedok.

On je – odgovarajući na pitanje Odbrane Željka Grbića da li mu je rakija koju je pio sa “Crnogorcem” uticala na sjećanje o ovoj i “drugim scenama” – rekao da se dobro sjeća svega.

Autobusima su, kako je naveo, prebačeni u logor Trnopolje, gdje ga je posjetio sin Zijad Bačić, koji je preživio ubistvo braće, sestre, majke i druge rodbine ispred kuće Hasana Bačića.

“Rekao mi je da se sakrio i da je čuo ubijanje. Čuo je glas Zdravka Čorića, koji je s puta gledao ubijanje i govorio da ne ubijaju žene i djecu. Neki mu je vojnik rekao: ‘Nemoj da i tebi napravim krst rafalom’”, kazao je Bačić.

On je rekao da je njegovog sina spasio komšija Milan Stupar, koji je kasnije ubijen skupa sa svojim sinom, kako je čuo svjedok.

“Četvero sam djece izgubio, ja sam to hranio i gajio”, kazao je svjedok Bačić.

Suđenje se nastavlja 12. juna.