Ratne posljedice utječu na izbor životnog partnera

Stručnjaci smatraju da je čudno što punoljetni ljudi proces odluke za krucijalna pitanja prepuštaju svojim roditeljima, ali dodaju da to potvrđuje koliko je trijumfirala rigidna konzervativna ideologija.

Vildana se ne može izjednačiti s polovinom anketiranih studenata jer kada je izabrala svog životnog partnera, nije joj bilo bitno to što je on druge vjere, već što je “dobar i fin čovjek“.

“Mojim roditeljima nikada nije bio problem što se udajem za Ognjena, a ne nekog Osmana”, pojašnjava Vildana u razgovoru za BIRN – Justice Report.

Za razliku od nje, na pitanje kako bi im roditelji reagirali na saznanje da su u vezi ili hoće da stupe u brak sa osobom druge vjere, jedan student je odgovorio: “Sine, oni su nas klali u ratu.”

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, danas imamo oko četiri posto brakova sklopljenih između osoba različite vjere. Prije ratnih dešavanja, bilo je oko 13 posto takvih brakova.

S prevazilaženjem mitološkog vjerovanja da je krivica na drugome, drugoj naciji, kulturi ili vjeri, postoji nada da će neki drugi studenti imati drugačije odgovore.

Obilježavanje praznika

Od ukupno 100 studenata sa četiri fakulteta u Sarajevu, njih 45 ne bi pristalo na vezu ili brak sa osobom druge vjere ili nacije. Ipak, njih 42 bi pristalo. Deset studenata odgovorilo je sa “možda”, dok njih troje nije dalo odgovor na BIRN-ovu anketu.

“Vjera nam apsolutno nije bitna, imamo slične poglede na život i životne vrijednosti. Iskreno, nama je tako dobro u braku da i nemam vremena misliti o tim stvarima. Obilježimo sve praznike, na ovaj ili onaj način – čisto radi druženja i dobre hrane”, kazala je Vildana.

Prema njenim riječima, ništa nije bitno za brak osim ljubavi i kako riješiti osnovna egzistencijalna pitanja.

Sličnog mišljenja je i Dejan Đorđević, čija majka je katolkinja, a otac pravoslavac. Za razliku od nekoliko anketiranih studenata koji smatraju da je djeci iz mješovitog braka mnogo teže jer su nekad neprihvaćena u društvu, Đorđević ističe bogatstvo s kojim živi čitav život.

“U mojoj kući oduvijek su se slavila oba Božića i Uskrsa, ali zbog kulinarskih vještina moje mame, uvijek smo u kući imali i baklavu za Bajram”, pojašnjava Đorđević i dodaje da je njegova supruga također dijete iz miješanog braka, između katolika i muslimanke.

Nedavno je postao otac i kaže da će sa svojom kćerkom nastaviti njegovati bogatstvo raznolikosti u njihovom domu.

“Ako moja kćerka sutra želi da dovede i neku četvrtu vjeru ili naciju u našu kuću, on je dobrodošao. Poštovat ćemo njeno opredjeljenje, samo neka je živa i zdrava i neka je dobar čovjek”, ističe Đorđević.

On pojašnjava da se nikada nije odlučio za vjeru jednog od svojih roditelja, za razliku od J.L., koja je dijete rođeno u braku između muslimanke i pravoslavca. Danas se J.L. izjašnjava kao muslimanka i kaže da se udala za čovjeka iste vjere.

“Odrastati u kući sa dvije vjere, po meni, nije bilo teško jer roditelji nisu praktikovali vjeru, ali znalo se ko je ko. Više su se običaji i praznici sa majčine strane provodili nego sa očeve”, kaže J.L.

Neki od anketiranih studenata sa sarajevskih fakulteta ne bi pristali na mješoviti brak, jer smatraju da bi djeca bila zbunjena izborom vjere. Od rođenja je J.L., kako kaže, osjećala da pripada jednoj religiji, te da je tome možda presudila i blizina majčinih roditelja, s kojima je provodila puno vremena.

Pustiti da izaberu

“Moj otac je to prihvatio sasvim normalno i nisam nikada imala problema sa praktikovanjem svoje vjere i običaja. On mi čak i pomaže oko nekih stvari kad to treba”, kaže J.L., dodajući da je veoma bitno da roditelji puste djecu da sama izaberu ono što osjećaju i što im je bliže srcu.

Unatoč ovakvim iskustvima, neki od anketiranih studenata kažu da bi ih se roditelji “odrekli” kada bi stupili u vezu ili brak sa osobom druge vjere ili nacije. Naveli su odgovore poput: “Šta si to doveo u kuću”, “Ti nisi normalna”, “Ni slučajno ne bih bio sa osobom druge vjere u braku jer ih ne volim”, “Svaka ptica svome jatu leti” i slično.

Profesor sa sarajevskog univerziteta Nerzuk Ćurak smatra da ovakvi odgovori ne pružaju nadu u povećanje procenta mješovitih brakova u našoj zemlji.

“Morate računati i na argumentaciju ljudi koji još uvijek imaju snažna sjećanja na posljedice rata, i da je to jedan od razloga nepovjerenja prema mješovitim brakovima. Veliki broj takvih odgovora implicira stanje duha”, kaže Ćurak.

Ipak, podatak da je četiri posto mješovitih brakova, smatra on, treba uzeti kao pozitivan.

Predavač na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Mirza Emirhafizović smatra da su na smanjenje procenta mješovitih brakova utjecale masovne migracije, raseljavanje tokom rata, koje je većinom bilo prisilno, a kojim je radikalno narušen etnički sastav u zemlji.

“Prostorna redistribucija stanovništva uzrokovana ratom zbog nezadovoljavajućeg procenta realiziranih, takozvanih manjinskih povrataka, i njihove upitne održivosti, prijeti da se etablira, nažalost, kao trajna činjenica. To se odražava na nemogućnost ostvarivanja socijalnih kontakata i takozvanih mješovitih brakova”, kaže Emirhafizović.

On smatra da su rat i s tim povezan nacionalizam ozbiljno ugrozili model suživota na prostoru BiH. Prema njemu, miješani brakovi su u današnjem vremenu vjerovatniji u onim sredinama, naročito urbanim, u kojima egzistiraju pripadnici različitih etniciteta, koje nisu u potpunosti etnički homogene.

“Treba uzeti u obzir i pogoršanu dobnu strukturu stanovništva, o kojoj ovisi volumen ženidbeno-udadbenog kontingenta, ali i trend prolongiranja ulaska u brak, a razlozi za to su i individualni, ali u znatnoj mjeri i socio-ekonomski”, dodaje Emirhafizović.

Demografi smatraju da će se s normalizacijom ukupnih društvenih odnosa u BiH eventualno stvoriti i predispozicije za veći procenat sklopljenih mješovitih brakova.