Analiza – Goran Popović: Premlaćivanja i zlostavljanja u Uzamnici

Tužilaštvo BiH zatražilo je da Popović bude proglašen krivim smatrajući da je svjesno bio učesnik širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo u Višegradu.

Prema optužnici, Popović je, kao stražar u logoru Uzamnica, od maja 1992. do kraja 1993. godine učestvovao u premlaćivanju, mučenju i seksualnom zlostavljanju muškaraca i žena bošnjačke nacionalnosti. Na teret mu je stavljeno i da je zatvorene osobe tjerao da pjevaju “četničke pjesme” i jedu svinjsko meso.

Navode optužnice Tužilaštvo BiH je pokušalo dokazati saslušanjem sedam svjedoka i ulaganjem materijalnih dokaza. Odbrana optuženog smatra da njihov branjenik nije kriv za zločin koji mu se stavlja na teret, što su pokušali dokazati saslušanjem deset svjedoka i ulaganjem materijalnih dokaza.

Svjedok Adem Berberović je ispričao da je Goran Popović bio među stražarima koji su ga tukli u Uzamnici.

“Udarao me je rukama, nogama, boksovima u glavu, kundakom od puške…”, kazao je Berberović.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, Berberović je precizirao kako ga je Popović jednom udario kundakom puške, dodavši da je logoraše u noćnim satima u ljeto 1993. godine ista grupa stražara prozivala imenom i prezimenom da izađu iz hangara, nakon čega su ih premlaćivali.

Udarci optuženog

Svjedok Berberović je rekao da mu je zatvorenik Nurko Dervišević pričao da je i njega udarao Popović kada su ih stražari izvodili iz logora i tukli.

Nurko Dervišević je ispričao da su ga Goran Popović i Nebojša Todorović uhvatili “u zasjedi” i prevezli u Policijsku stanicu Višegrad na ispitivanje.

Nakon policije, svjedok se, kako je kazao, probudio u logoru Uzamnica, ali se ne sjeća detalja kako je tu dospio. Rekao je da ga je u logoru jedne prilike udario Popović, približno mjesec dana poslije dovođenja.

“Jeste jednom u prsa bokserom”, izjavio je Dervišević te dodao da je Popović bio stražar u Uzamnici.

Svjedok Odbrane Nebojša Todorović je kazao da mu je zatvorenik Nurko Dervišević rekao da ga je optuženi “gurnuo u prsa u Uzamnici”.

Ilijas Ćuprija je ispričao da je više puta brutalno premlaćivan u jednom od hangara kasarne Uzamnica. Posvjedočio je da su i drugi zatvorenici brutalno premlaćivani, a tvrdi da su ih tukli Milan i Sredoje Lukić. Tribunal u Haagu je Milana Lukića osudio na doživotni zatvor za zločine u Višegradu, a Sredoja Lukića na 27 godina zatvora.

Ćuprija je dodao da su svi stražari, među kojima je bio i Goran Popović, iz logora izvodili zatočenike, koji su nakon toga premlaćivani.

O seksualnom zlostavljanju žena i muškaraca svjedočila je S-3, koja je kazala da je, zajedno s još jednom zatočenicom, izvođena izvan hangara kasarne Uzamnica. Prema iskazu svjedokinje, izvodili su ih stražari Mićo i Goran.

“Mene su izvodili sa Šabanom i Ademom, da nas siluju na livadi. Stid te da te svako gleda. Bilo je vojske koja je gledala. Smijali su se”, prisjetila se zaštićena svjedokinja S-3, istaknuvši da ju je silovao Šaban.

Stražar Goran, izjavila je S-3, bio je mlad i crn, te je u sudnici pokazala na optuženog Gorana Popovića, rekavši da liči na njega.

Svjedok Ilijas Ćuprija je ispričao da nije bio očevidac seksualnog zlostavljanja muškaraca i žena, ali da je čuo da su se dešavala na nekim livadama.

Prema svjedočenju Ćuprije, uobičajeno je bilo da stražari tjeraju zatočenike da pjevaju “četničke pjesme”, a njemu je to jednom ili dva puta naredio Popović.

Zaštićena svjedokinja S-3 je izjavila da ih je stražar Goran tjerao da jedu svinjetinu.

Zlostavljanja “Osvetnika”

Odbrana je tokom postupka pokušala dokazati da zatočenike u Uzamnici nisu maltretirali stražari, već grupa kojom je rukovodio Milan Lukić. Neki svjedoci Odbrane su rekli da je optuženi Popović, zbog onog što su radili ljudi iz Lukićeve grupe, otišao na prvu liniju fronta u decembru 1992. godine.

Bivši stražar Srđan Vučićević je kazao da je Bošnjake u Uzamnici zlostavljao Milan Lukić zajedno s njegovim “Osvetnicima”.

“Slušao sam krike, jauke tih ljudi, bilo je vidnih povreda i modrica na njima”, rekao je Vučićević, dodavši da je u Uzamnici upoznao optuženog.

Zajedno sa optuženim i još nekoliko stražara, Vučićević je, kako je kazao, u decembru 1992. napustio kasarnu.

“Jedno veče došao je Milan Lukić sa svojim ‘Osvetnicima’. Ja sam lično bio na kapiji. Stvarno nismo dali da uđu, i sutradan smo tražili da idemo iz kasarne. Otišli smo na Donju Lijesku, u brigadu”, izjavio je Vučićević.

Bivši stražar Miodrag Pecikoza je rekao da nikada nije vidio optuženog Popovića da na bilo koji način maltretira zatvorenike, naglasivši da ih je maltretirao Milan Lukić.

“Milanu Lukiću i njegovim vojnicima niko nije mogao ništa. Mi svi njih vidimo kad oni dolaze, ali ne smije mu niko prići niti bilo šta reći”, objasnio je svjedok.

Pecikoza je dodao da je optuženi Popović zajedno s još nekoliko drugih stražara, upravo zbog stalnih dolazaka Lukića i njegovih vojnika u Uzamnicu, u decembru 1992. tražio, te mu je i odobrena prekomanda na prvu liniju fronta.

Vojo Ćević, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) kazao je da je optuženog upoznao u decembru 1992. godine, kada je raspoređen na prvu liniju fronta.

“Čuo sam tada da su ti ljudi došli svojom inicijativom iz Uzamnice. To nije bilo uobičajeno, to je već period kada je rat uzeo maha i neobično je bilo da ljudi iz pozadine idu svojevoljno na prvu liniju”, rekao je Ćević i dodao da mu nije poznato zašto je optuženi tražio prekomandu iz Uzamnice.

Suđenje Popoviću počelo je 11. juna prošle godine. U početku se branio sa slobode, ali mu je pritvor određen krajem juna 2014. jer je bio suvozač u vozilu koje je pokušalo prijeći granicu BiH sa Srbijom, a već mu je bilo zabranjeno napuštanje BiH. U pritvoru je bio do početka marta ove godine.