Basara negirao da je zločine počinila VRS

Svjedočeći u korist Ratka Mladića, Basara, koji je bio komandant Sanske brigade VRS-a, tvrdio je da je ubistvo 16 muslimanskih muškaraca na mostu kod sela Vrhpolje krajem maja 1992. počinila grupa nepoznatih pripadnika srpskih snaga, koje njegovi vojnici, iako prisutni, nisu mogli da spriječe ni da zadrže.

Basara, koji je nedugo zatim došao na mjesto zločina, nije imao ni vremena ni resursa da sprovede istragu.

Na sugestiju tužioca da je poznavao vođu počinilaca Jadranka Paliju, svjedok je odgovorio odrečno. Paliju je Sud BiH osudio na 28 godina zbog zločina u Sanskom Mostu.

Na sličan način, svjedok je objasnio i kako je, u isto vrijeme, došlo do masovnog ubistva u selu Hrustovo. Citirajući raniji Basarin iskaz da su među žrtvama, kasnije pronađenim u masovnoj grobnici, bili i muslimanski borci “obučeni u civilnu odjeću”, tužilac je svjedoka pitao tvrdi li i da su djeca i žene, ekshumirani iz iste grobnice, bili borci.

“Svi znaju da oni nisu učestvovali u borbama”, odgovorio je Basara.

Prema optužnici protiv Mladića, srpske snage su 31. maja 1992. u jednoj garaži u Hrustovu ubile 22 nenaoružana civila.

Citirajući Basarinu naredbu od 3. juna 1992., kojom zabranjuje “genocid” nad ženama, djecom i nemoćnima, tužilac je sugerisao da je ona bila posljedica zločina u Vrhpolju i Hrustovu.

“Moji vojnici to nisu počinili. Čovjek se uči na tuđim greškama”, uzvratio je svjedok, priznavši da se “plašio” od ponavljanja zlodjela.

Da je pukovnik Basara mogao da inicira istragu o tim zločinima, tužilac je dokazivao činjenicom da je svjedok u junu 1992. to učinio poslije ubistva desetak Hrvata u selu Škrljevita.

Optužnica tereti generala Mladića, bivšeg komandanta VRS-a, za progon Muslimana i Hrvata iz Sanskog Mosta. Tokom i nakon tih akcija počinjeni su teški zločini nad nesrpskim stanovništvom. Ta zlodjela, po optužnici, imala su razmjere genocida.

Za neke od tih zločina počinjenih u Sanskom Mostu, Državni sud BiH u Sarajevu optužio je prošle godine i Basaru.

Pukovnik Basara potvrdio je da je njegova brigada, krajem maja 1992., sprovela akciju razoružavanja u naselju Mahala i u Hrustovu, ali je opovrgavao tvrdnju tužilaca da su naselja “nasumično granatirana”. Rekao je da je stanovništvu bio dat rok od tri sata da napusti selo, poslije čega su u Mahali ostali “oni koji su željeli da se bore”. Tvrdio je da su granate upotrijebljene tokom te borbe sa muslimanskim snagama.

Basara je tvrdio da njegove jedinice “nisu imale zajedničke akcije” s policijom.

Svjedok je nastojao da relativizuje iskaz iz procesa policijskim liderima Republike Srpske (RS) Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, gdje je, kao svjedok Optužbe, rekao da je njegov najbliži saradnik iz Sanske brigade bio odgovoran za rušenje džamije u Mahali, zbog čega je zatražio njegovo smjenjivanje.

Jednako kao od policijskog, Basara se ograđivao i od djelovanja lokalnih srpskih vlasti, ostajući pri iskazu da nije bio član Kriznog štaba, niti je postupao po naređenju tog tijela, iako mu je tužilac tokom unakrsnog ispitivanja predočio dokumente koji su govorili suprotno.

Odbrana generala Mladića, koji je optužen i za genocid u Srebrenici, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem te uzimanje međunarodnog osoblja za taoce, svoj dokazni postupak nastaviće sutra, 22. aprila.