Puška u potiljak djeteta

Zorka Lešić je ispričala kako je 8. maja 1992. godine – zajedno sa oko 800 do 1.000 muškaraca, žena i djece srpske nacionalnosti – zatvorena na jednu noć u školu u Odžaku. Ona je rekla da joj je stariji sin odveden u tvornicu “Strolit”, dok joj je muž ostao u školi.

“Vratila sam se s mlađim sinom kući. Radila sam oko kuće kada su zapalili sve kuće Lešića. Pobjegla sam s djetetom u među”, navela je svjedokinja i dodala da je nakon nekoliko dana sa sinom i nekoliko žena smještena u kuću Srete Lešića.

Ona je opisala kako su optuženi Marijan Brnjić, braća Glavaš i Martin Barukčić – koje je identifikovala u sudnici – došli jedno veče poslije ponoći pred tu kuću te galamili i naredili im da izađu. Kako je kazala, bili su naoružani, sa slovom “U” na kapi, uniformisani.

“Pucali su uvis i postrojili nas ispred kuće. Mi smo bili ukopani. Martin je držao pušku na potiljku Ljubi, dječaku od 14 godina, Jeleninom sinu. Rekao je: ‘Vidi ti četnika’”, ispričala je Lešić i dodala kako su nju izdvojili iz grupe, i od njenog sina, koji je plakao.

Prema njenom svjedočenju, četvorica optuženih su je “kombijem kafene boje”, na kojem je bijelim slovima pisalo “Vatreni konji”, odvezli pred kuću Mate Barbare.

“E tu se dešava. Ulazili su jedan po jedan”, navela je svjedokinja.

Vijeće je na prijedlog Odbrane donijelo odluku da se na dijelovima svjedočenja koji se odnose na silovanje isključi javnost zbog zaštite intimnog i porodičnog života optuženih.

Tužilaštvo BiH tereti Marijana Brnjića, Martina Barukčića, Pavu Glavaša i Iliju Glavaša, bivše pripadnike 102. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), da su silovali žene srpske nacionalnosti, tukli, zlostavljali, ponižavali i prijetili im.

Optužnica ih u pet tačaka tereti da su u ljeto 1992. sa različitih lokacija dovodili žrtve u kuće i druge objekte na području Odžaka.

Kada je ponovo javnost uključena, svjedokinja je kazala da ju je, u povratku, u kombiju silovao njoj nepoznati muškarac.

Lešić je ispričala kako je ubrzo sa sinom otišla u Novi Grad, u kuću Jovanke Vojnović, odakle je vidjela Marijana Brnjića i druge osobe – koje nije poznala – kako odvode Veru Lešić i Suzanu, čije prezime ne zna.

“Potom su zapalili tu kuću”, navela je svjedokinja i dodala kako je ona razmijenjena oko 5. jula 1992., nakon čega je izvršila abortus u Brčkom.

“Riješila sam se njihovih posljedica”, rekla je Lešić.

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedokinja je navela da nije prijavila silovanje jer se bojala, te da se još uvijek boji, ali da je odlučila svjedočiti.

Ona je dodala da u ranijim izjavama nije navodila imena optuženih, jer nije vjerovala da će doći do suđenja.

Suđenje se nastavlja 27. januara.