Premlaćivanje u Uzamnici

Mirsad Selimbegović je kazao da je 8. oktobra 1992. zatvoren u logor Uzamnica, u kojem je bio do februara 1994. godine.

Selimbegović je na pitanje tužioca Seida Marušića rekao da su ga tukli u Uzamnici, ali da se ne sjeća ko, te da to potiskuje i ne želi se sjećati.

U izjavi koju je svjedok dao pripadnicima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) 2007. godine, naveo je da su ga tukli Milan i Sredoje Lukić.

“Puštali su ih stražari, koji ih, po mom mišljenju, nisu mogli zaustaviti”, kazao je svjedok, potvrdivši da je tačno ono što je navedeno u izjavi. 

Selimbegović je dodao da njega nisu tukli stražari, kojih se, kako je rekao, više ne sjeća.

U izjavi koju je dao SIPA-i naveo je da je među stražarima u logoru Uzamnica bio sin Jovana Popovića, što je svjedok na suđenju potvrdio.

Naglasio je da je bio mladić, ali na pitanje Optužbe da li se Goran Popović nalazi u sudnici, svjedok je odgovorio da ga ne bi mogao poznati.

Za zločine u Višegradu u ovom je predmetu bio optužen i njegov otac Jovan Popović, protiv kojeg je postupak razdvojen zbog bolesti.

Prema optužnici Tužilaštva BiH, Goran Popović je, kao stražar u Uzamnici, 1992. godine u tom logoru učestvovao u zlostavljanju, premlaćivanju, mučenju i seksualnom zlostavljanju muškaraca i žena bošnjačke nacionalnosti.

Haški sud je Milanu Lukiću izrekao doživotnu zatvorsku kaznu za zločine počinjene u Višegradu, a Sredoje Lukić je osuđen na 27 godina.

Svjedok Selimbegović je naveo da nisu bili isti stražari tokom njegovog zatočeništva u Uzamnici. Na početku su po dvojica zatočenika bili vezani lancima.

“Lance nam je stavljao ko je bio na smjeni”, rekao je svjedok.

astavak suđenja zakazan je za 14. januar.