Pozitivne reakcije na “Nečujni krik” u Trebinju
This post is also available in: English
O zločinima treba govoriti da bi se došlo do istine i procesuiranja, zaključeno je na diskusiji nakon prikazivanja filma “Nečujni krik” Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN BiH) u Trebinju.
“Cilj filma ‘Nečujni krik’ je privoliti žrtve seksualnog nasilja da svjedoče, a osnovni interes je dokazivanje zločina”, kazao je Vukan Kovač, predsjednik Udruženja logoraša za regiju Trebinje pri Savezu logoraša Republike Srpske.
Nakon projekcije ovog filma posvećenog žrtvama seksualnog nasilja, pred oko 40 gostiju bivša zatočenica logora Dretelj kod Čapljine je ustala i ukratko ispričala kako je s porodicom odvedena i izložena seksualnom nasilju.
“Ja sam žrtva najstrašnijeg zločina nad ženama. Ne stidim se. Još uvijek nemam status civilne žrtve rata. Nemam ništa i nemam od čega živjeti“, rekla je bivša logorašica iz “Dretelja”, prvi put javno istupajući na ovu temu.
U dokumentarcu “Nečujni krik” veći broj žrtava prisjeća se trauma koje su doživjeli u ratu i govore o vlastitim iskustvima kad je u pitanju sudski postupak. Osnovna njihova poruka je da o ovim zločinima treba progovoriti.
Damjan Tripković, također bivši logoraš, kazao je da ovaj film treba biti prezentovan pravosudnim institucijama u BiH, kako bi ubrzali procesuiranje ratnih zločina. On je istakao da je dao na desetine izjava i da ne razumije sporost pravosuđa.
Sličan stav iznijela je i Olga Draško, predsjednica Sekcije logorašica pri Savezu logoraša Republike Srpske.
“Potrebno je da pravosudne institucije vrate povjerenje žrtava. Mi samo dajemo izjave, iznova i iznova, iza nas su hiljade neprospavanih noći, a onda se ne desi suđenje, već opet davanje izjava”, rekla je Draško, bivša zatočenica logora Dretelj.
Rajko Ćapina, načelnik Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu u Trebinju, ocijenio je da pravosudne institucije nemaju opravdanja za kašnjenje u procesuiranju. Žrtve okupljene oko Udruženja logoraša regije Trebinje posebno su naglasile da je veliki problem što svjedoci umiru i stare.
Dokumentarni film u Trebinju je prikazan 16. decembra. Prethodno su bile projekcije u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Zenici, Brčkom, Prijedoru i Bihaću.
U filmu je predstavljen proces kroz koji prolaze preživjeli tokom suđenja. “Nečujni krik” je ujedno i poziv odgovornima za brže procesuiranje ratnih zločina, kao i državi da im pruži adekvatniju brigu, jer mnoge od žrtava žive na margini društva, u vrlo lošim životnim uslovima i vrlo često bez ikakvih primanja.
Osim ljudi koji su u proteklom ratu seksualno zlostavljani, u filmu govore predstavnici pravosudnih institucija i nevladinih organizacija koje pomažu ovim žrtvama, kao i psihijatri i psiholozi.
Nakon prikazivanja filma, predstavnici BIRN-a su se sastali sa Slobodankom Gaćinović, glavnom tužiteljicom Okružnog tužilaštva Trebinje, i predali joj primjerak “Nečujnog krika”.
