Bez maltretiranja na Manjači

Amidžić, koji je bio šef intendantske službe Prvog krajiškog korpusa VRS-a, potvrdio je da je na Manjači bilo manje namirnica nego što bi trebalo, ali je tvrdio da je “tako bilo svima” i da su zarobljenici jeli istu hranu kao i njihovi čuvari.

Pomoć su donosila dobrotvorna društva, poput “Merhameta“ i “Karitasa”, kazao je svjedok. On je, međutim, opovrgavao izvještaje tih organizacija, s čijim je predstavnicima obilazio logor, da su zarobljenici na Manjači bili zlostavljani.

“Ti izvještaji nisu odražavali stvarno stanje… Isto smo gledali, a drugačije pričali… Oni su potencirali nehuman odnos, maltretiranje, mučenje”, posvjedočio je Amidžić. 

Prema Amidžiću, netačna je i izjava jednog od svjedoka Optužbe da su predstavnici “Merhameta” iz Manjače preuzeli tijela četrdesetak ubijenih Muslimana radi pokopa.

Mladiću se, kao bivšem komandantu Glavnog štaba VRS-a, sudi za genocid u Srebrenici i još nekoliko opština – od kojih je jedna i Prijedor – progon Muslimana i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. 

Kao dokaze o maltretiranju zarobljenika, Haško tužilaštvo se, tokom unakrsnog ispitivanja, pozivalo na izvještaj Međunarodnog komiteta Crvenog krsta da su na zarobljenicima bili “vidljivi tragovi nedavnog prebijanja”.

Svjedok je prvo rekao da “ne može da kaže da tragove nije vidio”, ali da oni nisu bili svježi, da bi potom promijenio taj iskaz i tvrdio da “nije to vidio”.

Tužilac je, zatim, Amidžiću predočio da su predstavnici “Merhameta” obavijestili komandanta Prvog krajiškog korpusa VRS-a Momira Talića da su na Manjači većinom zatvoreni “miroljubivi građani koji su izgladnjivani i tučeni”, a trećina njih je povrijeđena.

“Nije tako”, odgovorio je Amidžić, koji nije prisustvovao sastanku, tvrdeći da se ta žalba odnosila na “druge logore koje je držala civilna policija”. General Talić je, po svjedoku, obećao da će “uticati” na šefa regionalne policije Stojana Župljanina da uslovi u tim centrima budu poboljšani.

Taliću je pred Haškim tribunalom suđeno za zločine protiv čovječnosti, ali je umro prije kraja procesa, dok je Župljanina Sud u Haagu nepravosnažno osudio na 22 godine zbog zločina u Bosanskoj krajini.

Amidžić je kazao i da “nije znao” za ubistva uglednih Muslimana Esada Bendera i Omera Filipovića na Manjači. 

“Ja nisam bio upoznat s ubistvom nijednog zarobljenika na Manjači”, rekao je.

Mladića je Amidžić opisao kao “pravu vojničinu” koja “traži red, rad i disciplinu, i to na principu ličnog primjera”, te kao “vrlo odlučnog i principijelnog”.

“Nikada, zaista nikada, nije me razočarao”, kazao je Amidžić.

Suđenje Mladiću se nastavlja u srijedu, 10. decembra.