This post is also available in: English
Svjedok Šefik Munikoza je ispričao da je zarobljen krajem novembra 1992. zajedno sa još nekoliko muškaraca iz sela Skrobučani (općina Prozor), na putu koji vodi od Jablanice prema Prozoru, te odveden u Vatrogasni dom. On je kazao da ranije nije poznavao optuženog Nikolu Marića, ali da mu je Dževad Purgić, Marićev komšija, kazao da je to on.
“Nikola Marić me udarao gdje je stigao. Više sam bio u nesvijesti, nego pri svijesti. Udarao me i električnom palicom po glavi, ušima i vratu”, prisjetio se Munikoza.
On je dodao da su izvjesni Dragan Zečević i Goran Pavković učestvovali u premlaćivanju zatvorenika.
Prema iskazu svjedoka, on je sa ostalim muškarcima pušten nakon cijele noći ispitivanja i premlaćivanja. Kako je rekao, 1993. izašao je i njegov djed, koji mu je kazao da mu je Nikola Marić uzimao novac i tukao ga.
Nikola Marić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), po 25 tačaka optužnice se tereti da je od novembra 1992. do oktobra 1993. godine na području općine Prozor učestvovao u ubistvima, mučenju i drugim nečovječnim djelima.
Svjedok Muharem Šljivo je kazao da je bio zatvoren u Vatrogasni dom, zajedno sa drugim muškarcima, među kojima je bio i svjedok Šefik Munikoza. Naveo je da su svi vođeni na ispitivanje, te vraćani sa modricama i drugim povredama, ali da njega niko nije tukao, “da je bio privilegovan, jer ga je štitio Marić”.
“Svi su spominjali da komanduje Nikola Marić i da je glavni kad udara i ispituje, ali mene lično nije nikada udario”, naveo je svjedok. On je dodao da ga je Marić pustio iz Vatrogasnog doma.
Šljivo je kazao da je ponovo vidio Marića 14. aprila 1993. godine u Skrobučanima, te da ga je i tad štitio. Taj dan su, prema Šljivi, vojnici HVO-a napali Skrobučane i druga sela, a njega i ostale muškarce prisilno zatvorili u policijsku stanicu u Prozoru, gdje je ostao oko 20 dana, a potom prebačen u druge logore.
Suđenje se nastavlja 20. novembra.
