Ubijen dok je išao po mlijeko za bebu

Hazim Hodžić je ispričao da je živio u selu Gračanica (općina Prozor), te da je u aprilu 1993. počelo paljenje kuća i protjerivanje stanovništva iz njegovog i okolnih sela, u čemu je, kako je rekao, učestvovao Nikola Marić zvani “Nidžo”.

“Znam ga od prije rata, a viđao sam ga i kad je rat završio. Jedanput smo i pivu pili u istom društvu. Bio je čuvar ribolova i vjerujem da i on mene poznaje”, naveo je Hodžić i dodao da mu je jedan vojnik koji je imao oznake Ličke brigade Hrvatske vojske kazao da je Marić ubio troje ljudi u selu Paroš (općina Prozor).

Hodžić je rekao da je, pored Hrvatske vojske, u njegovo selo došao i “Kinder vod”, na čijem se čelu nalazio Marić. Dodao je da je Marić naredio da se muškarci iz njegovog sela popnu na kamion, u kojem su već bili muškarci iz drugih sela.

“Taj dan je imao crnu uniformu i maramu na glavi. Imao je sigurno pištolj i automatsku pušku”, prisjetio se svjedok, koji je kazao da je uspio pobjeći sa kamiona i nakon nekoliko dana se sa porodicom skloniti u planinsko selo Tolovac (općina Prozor).

Hodžić je kazao da je 19. jula u Tolovac došao “Kinder vod”, tačno trinaest vojnika, među kojima je bio i optuženi.

“Nidžo je pucao na Šabana Munikozu, koji je trčao niz brdo prema žitu. Ja sam bio u trnju, da nisam, ne bih sada bio ovdje”, kazao je svjedok i dodao da je taj dan u selu ubijeno još nekoliko ljudi, a među njima su bili Bajro Munikoza i njegov otac Šaban Hodžić, koji je bio invalid i išao je po mlijeko za bebu koja je rođena u šumi.

Svjedok je rekao da tijelo oca Hazima do danas nije pronašao, ali da misli da Nikola Marić zna ko ga je ubio.

Nikola Marić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen je za progon po 25 tačaka. Na teret mu je stavljeno da je od novembra 1992. do oktobra 1993. učestvovao u ubistvima, mučenju i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Marić je, između ostalog, početkom mjeseca jula 1993. u selu Tolovac ubio Šabana Munikozu, a u selu Prajm (općina Prozor) ubio Muju, Omera i Selima Selimovića.

Drugi svjedok na ovom ročištu bio je zaštićeni svjedok S19, koji je naveo da je išao zajedno sa Nikolom Marićem na liniju, dok su s jedne strane bili HVO i Armija BiH (ABiH), a s druge Vojska Republike Srpske (VRS). On je naveo da je zarobljen krajem novembra 1992., nedugo nakon što je HVO zauzeo Prozor i sa još petnaestak muškaraca odveden u Vatrogasni dom.

“Vodili su nas po dvojicu na ispitivanje i premlaćivanje, na spratu. (…) Gospodin Nikola je ispitivao gdje nam je oružje, a i prije odgovora nas je počeo udarati nogama, pesnicama, palicom, a mene i elektrošokom”, prisjetio se S-19.

Ovaj svjedok je ispričao da je uzvratio udarac Nikoli Mariću, koji mu je potom stavio pištolj na glavu.

“Ni sam ne znam zašto me nije ubio”, kazao je S19 i dodao da je iz Vatrogasnog doma prebačen sa ostalim mukarcima u policiju, a nakon toga su pušteni kućama.

On je također ispričao da je vidio kada je ubijen Šaban Munikoza u selu Tolovac, ali da nije vidio ko je pucao, te da su u istom selu stradali članovi porodice Hodžić.

Mirsad Munikoza je svjedočeći na ovom ročištu kazao da su mu ubijeni otac, majka i brat u selu Tolovac, te da je čuo da ih je ubio Nikola Marić. U selu Prajm, kroz koje je prošao, svjedok je, kako je naveo, vidio tijela tri ubijena Selimovića.

Suđenje se nastavlja 6. novembra.