Bez saznanja o odvođenju Hadžićana

Desimir Šarenac, nekadašnji bezbjednjak Prve sarajevske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), kazao je da je bio komandant kasarne “Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici, u koju je u junu 1992. godine dovedeno oko 300 nesrpskih zatočenika s područja Hadžića.

Na pitanje da li je 48 zarobljenika izdvojeno iz ove grupe i odvedeno u nepoznatom pravcu, svjedok je odgovorio da to nije tačno, te da misli da su zarobljenici već drugog dana nakon dolaska otišli iz kasarne.

“Ja nisam imao nikakve ingerencije prema ovoj skupini ljudi. Oni su došli i mislim da su čak odmah drugog dana – jer mi nismo imali mogućnosti da ih obezbjeđujemo tu bezgranično – odvezeni autobusima. Nema govora o ovome da je neko iz kasarne izdvojen i odveden. (…) Nisam neodgovoran čovjek da to sad tvrdim na ovaj broj ljudi, pa ja bih nešto znao. Osim da je urađeno a da ja to ne znam”, rekao je svjedok.

Šarenac je svjedočio na suđenju Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba VRS-a koji je optužen za terorisanje građana Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada na civile. Mladiću se sudi i za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam općina, progon Bošnjaka i Hrvata, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Tokom unakrsnog ispitivanja, haški tužioci su pitali svjedoka da li je znao za premlaćivanja zatvorenika i njihovo korištenje za radove, na šta je Šarenac odgovorio da je čuo za to i da je u nekoliko slučajeva predložio da se poduzmu disciplinske mjere prema licima koja su to činila.

“Predložio sam disciplinske mjere komandantu i udaljavanje takvih lica iz jedinice, jer takva lica nisu mogla raditi sa zatočenim licima. U mojoj nadležnosti nisu bile disiplinske mjere u smislu izricanja mjere zatvora”, kazao je Šarenac.

Na početku ispitivanja Šarenac je prvo izjavio da je samo čuo da su zarobljenici korišteni za radove, da bi – nakon što mu je Tužilaštvo prezentovalo dokument u kojom se navodi da je pripadnik Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpke (VRS) pucao u zarobljenike koji su prilikom radova pokušali pobjeći –potvrdio je da je on napravio prepis te informacije. 

Upitan da li je išta učino da spriječi korištenje zarobljenika za obavljanje radova, Šarenac je rekao kako on to nije mogao uraditi.

“Moj položaj u komandi brigade nije bio takav. Nisam ja planirao niti upotrebu, niti izradu fortifikacijskih objekata. Nisam bio u poziciji da to određujem ili sprečavam”, kazao je on.

Na pitanje da li mu je poznato da su zarobljenici koji su odvođeni u blizinu linija sukoba ranjavani snajperskom vatrom, svjedok je rekao da se “ne može sjetiti niti jednog primjera”.

Suđenje se nastavlja u četvrtak, 25. septembra.