Bez odluke o zatvaranju “Silosa”

Mirko Pejanović, nekadašnji član Predsjedništva Republike BiH (RBiH) i predsjednik Savjeta za zaštitu upravnog poretka, rekao je da su ti organi radili na zaštiti ljudskih prava u uslovima ratovanja, poštujući međunarodno humanitarno i ratno pravo, te da je cilj bilo osnivanje ratnih pravosudnih institucija i zajedničkih oružanih snaga.

Jedan od zadataka Savjeta i Predsjedništva, prema Pejanoviću, bilo je i rješavanje pitanja nelegalno formiranih “malih zatvora”, među kojima je bio i “Silos” u Tarčinu.

“Iz lokalnih zatvora van Sarajeva teško su stizale informacije, zbog otežane komunikacije u ratu”, kazao je Pejanović i dodao da je za “Silos” saznao krajem 1993., kada se raspravljalo o raspuštanju zatvora.

Prema njegovim riječima, “Silos” su osnovale lokalne vlasti, pod čijom je i nadležnosti trebao biti do preuzimanja vojnih pravosudnih organa ili do zatvaranja.

Kao jedan od razloga zašto je bilo teško zatvoriti “Silos”, Pejanović je naveo da su lokalne vlasti tvrdile da su zatvorenici predstavljali opasnost, te da bi se izazvao revolt kod civila, koji su čekali informaciju o nestalom bošnjačkom stanovništvu s tog područja, koje je ujedno bilo specifična i krucijalno značajna ratna teritorija.

“Tražili smo da se zatvorenici prebace u Zenicu, u državni zatvor, ali ni taj prijedlog lokalne vlasti nisu podržale”, rekao je Pejanović i dodao da su zatvorenici pušteni nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, “metaforički, ne datumski”.

Pejanović je kazao kako nije imao informacije o uslovima u “Silosu”, o tretiranju, kao ni o tačnom broju zatvorenika. On je naveo da je najviše informacija o “Silosu” Predsjedništvo dobilo od Amora Mašovića, nekadašnjeg vođe Komisije za razmjenu.

Za zločine počinjene u “Silosu”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj” optuženi su Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Mirsad Šabić, Bećir Hujić, Halid Čović, Nezir Kazić, Šerif Mešanović i Nermin Kalember.

Prema optužnici, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika “Silosa”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Mešanović je bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u kasarni “Krupa”, a Kalember stražar u “Silosu”. Ostali su bili pripadnici civilne, vojne i policijske vlasti.

Odgovarajući na pitanja Odbrane optuženog Mustafe Đelilovića, Pejanović je rekao da, zbog specifičnosti situacije, civilna vlast u Tarčinu nije mogla raspustiti “Silos” bez odluke Predsjedništva.

Svjedok je, na pitanje Odbrane optuženog Kazića, odgovorio kako je “Silos”, prema njemu, bio više zatvor nego logor, mada su se koristila oba termina. On je kazao da samo hipotetički može govoriti o tome da li su se uslovi mogli poboljšati, jer nije bio na terenu i ne zna kako je tamo bilo.

Suđenje se nastavlja 11. septembra.