This post is also available in:
Zijada Hatić je kazala da je 5. augusta 1992. godine zajedno sa svekrom Hašimom Hatićem i drugim ljudima dovedena u školu u Kalinoviku, gdje su smješteni u jednu od učionica. Sedam dana nakon dolaska u školu, kako je rekla, u učionicu su došli vojnici koji su njenog svekra odveli.
“Ispitivali su nas. Mog svekra jedan je uhvatio za vrat i kaže: ‘Gdje su ti sinovi?’ Ovog Pervana su tjerali da legne… Kaže onda: ‘Dosta ste se naživjeli, hajte sa nama’”, prisjetila se svjedokinja, dodavši da od tog dana više nikada svekra nije vidjela.
Ona je ispričala da je još muškaraca odvedeno iz učionice, ali na pitanje da li je to sve bilo istog dana, prvo je kazala da jeste, a nakon toga da ne zna tačno. Dodala je i da je od jedne žene kasnije čula da su muškarce odveli “Elezovi ljudi”.
Marinko i Zoran Bjelica te Novica Tripković optuženi su da su, naoružani automatskim puškama, 1. augusta 1992. ili približno tog datuma iz škole izdvojili zatvorenike Suada Hasanbegovića, Edina Biču, Seida Kešu i Hašima Hatića.
Te noći su ih, kako je navedeno u optužnici, pretukli, nakon čega je Kešo preminuo, a sutradan su ubijena i ostala trojica. Tijelo Hašima Hatića nikada nije pronađeno, a tijela ostale tri osobe su ekshumirana i identifikovana 2009. godine.
Svjedokinja je rekla da je Seid Kešo u školi tučen, te da je čula kako je Edin Bičo stavljan u betonsko korito. Na pitanje kada se događaj s Bičom desio nije mogla precizno odgovoriti.
Tokom boravka u školi, ispričala je svjedokinja, jednom je čula i rafal.
“Samo smo čuli kada je puška ispaljena. Čuli smo da je blizu, ali nismo znali gdje”, kazala je ona, dodavši i da joj je jedna žena rekla da je vidjela iznošenje dva ili tri leša iz škole.
Svjedokinja je navela i da je u jednoj prostoriji vidjela tragove krvi.
“Vrata su bila malo odškrinuta i mi smo ušle. Po zidu krv, rupe, čahure dolje. Krv i po parketu. Vidi se da su to brisali, ali se vidi da je tu neko ubijen”, rekla je Hatić.
Suđenje se nastavlja 18. augusta.
