Ubistva i mučenje Bošnjaka u Čajniču

Državno tužilaštvo je saslušanjem oko 60 svjedoka pokušalo dokazati da je Kornjača, kao komandir jedinice, kriv za nezakonito zatvaranje i mučenje Bošnjaka, ubistva 11 civila iz naselja Brdo, te što nije poduzeo mjere da izvršioci ubistava 27 civila u “Lovačkom domu” na Mostini budu kažnjeni. Odbrana je negirala da je Kornjača kriv za ta djela. 

U završnoj riječi tužilac Dževad Muratbegović je zatražio da se Kornjača osudi po zakonu, rekavši da je on “značajno doprinio mučenju i ubistvima zatočenih lica”, dok je braniteljica Milana Borovčanin-Bulić zatražila da se Kornjača oslobodi krivice.

Kornjača je uhapšen sredinom decembra 2009. te je u pritvoru proveo dvije godine i osam mjeseci. Suđenje mu je počelo u februaru 2011. godine.

U početku se Kornjači sudilo zajedno s Miloradom Živkovićem i Duškom Tadićem, ali je postupak protiv njih odvojen zbog Kornjačine bolesti.

Živković je u aprilu prošle godine nepravosnažno osuđen na šest godina zatvora jer je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Čajniču, učestvovao u hapšenju bošnjačkih civila, dok je Tadić oslobođen krivice.

Udarac u potiljak

Veliki broj svjedoka Optužbe je ispričao da su Bošnjaci u Čajniču u proljeće 1992. godine hapšeni i zatvarani u limeni kontejner, gdje su držani u nehigijenskim uslovima, bez dovoljno zraka, svjetlosti, hrane i vode, te su ispitivani i teško zlostavljani.

Svjedok Hamid Hasović je kazao da su na početku rata u Čajniču glavni bili Kornjača i Srpska demokratska stranka (SDS).

“Lično sam vidio da je Kornjača maltretirao mog starijeg komšiju Jusu Čauševića. Njega, kao i ostale muškarce, Milun je odvodio na Mostinu ‘na obradu’, gdje su ih fizički maltretirali i tukli. Jedini razlog zbog kojeg su bili maltretirani jeste to što su bili Bošnjaci”, rekao je Hasović.

Jedan od Bošnjaka koji su uhapšeni i maltretirani u Mostini jeste Dževad Šeko, koji je kazao da ga je tukao lično Kornjača.

“Počeo mi je psovati i udarati me šakama po cijelom tijelu. Ja sam se branio, a onda su priskočili i drugi vojnici da me udaraju. Poslije me je Kornjača kundakom puške udario u potiljak. Pao sam i za trenutak izgubio svijest”, prisjetio se Šeko.

Optuženi Kornjača je, svjedočeći u svoju korist, rekao da nije nikoga maltretirao, što su kazali i svjedoci Odbrane.

Svjedok Odbrane Ratomir Milović ispričao je da je u aprilu 1992. došao na Mostinu, gdje je vidio Kornjaču i neke ljude koji su izlazili iz jednog kontejnera.

“Ljudi su nesmetano išli, palili aute i odlazili”, rekao je on, dodavši kako Kornjača na punktu nikoga nije maltretirao.

Miloš Laković, bivši vezista Vojske Republike Srpske (VRS), kazao je da je često na položajima viđao optuženog Miluna Kornjaču i pripadnike njegove čete, ali da oni nikada nisu pravili bilo kakve probleme.

Prema izjavama svjedoka Tužilaštva BiH, bošnjački muškarci koji su bili zatvoreni u kontejneru prebačeni su u “Lovački dom”, gdje su 19. maja 1992. godine ubijeni. Kornjača je optužen jer nije poduzeo mjere da se izvršioci tih ubistava kazne.

Himzo Čolak je rekao da je njegov brat Salih jedini preživio ubistva u “Lovačkom domu”, ali da je kasnije zarobljen dok je bježao u Crnu Goru, nakon čega je vraćen u Čajniče, gdje je ubijen.

“Nakon ‘Lovačkog doma’ bio je krvav, mokar i prljav. Bio je u šoku, nije puno pričao. Rekao je da su svi poubijani. Sutradan je Salih počeo da priča i kako ga je Milun tukao, gurao mu pištolj u usta i da mu je pucao iznad glave, kroz kosu”, naveo je Čolak.

S druge strane, nekadašnji policajac SJB-a Čajniče Desimir Đerić je, svjedočeći u korist Odbrane, kazao da je 90 posto siguran da je pokojni Veljo Tadić izvršio ubistva na Mostini.

Alibi optuženom

Svjedok Odbrane Slobodan Perendija pokušao je dati alibi optuženom Kornjači za ubistva na Mostini. Ispričao je da je, zajedno s Kornjačom, u maju 1992. otišao u Novi Sad, gdje su proveli dva dana, te da je po povratku u Čajniče, saznao da je “izvršeno neko djelo na Mostini”.

“Kad smo došli u štab Teritorijalne odbrane, bila je gužva i pričalo se da je jedan od pripadnika pobio neke ljude”, rekao je Perendija.

Prema tvrdnjama Optužbe, Teritorijalna odbrana (TO) u Čajniču je uključivala pripadnike jedinice “Plavi orlovi”, čiji je komandir bio Kornjača.

Sam Kornjača je tokom svjedočenja istakao da Tužilaštvo nije dokazalo postojanje jedinice “Plavi orlovi”, niti da je on bio komandir jedinice, te da stoga on nije mogao poduzeti radnje da izvršioci ubistava na Mostini budu kažnjeni.

Kako su kazali svjedoci Optužbe, 15 dana nakon ubistava u “Lovačkom domu”, došlo je do ubistava većeg broja civila iz mjesta Brdo.

Svjedok Nedžad Borovac ispričao je da je Kornjača u maju 1992. godine naredio da se zarobljeni Bošnjaci iz sela Brdo odvedu na Mostinu.

“Milun je sjedio u bašti i odmah je skočio kad nas je vidio. Pitao je: ‘Gdje su vam Almas i Smail?’ Nakon toga je rekao: ‘Pravac Mostina!’, dok je Hans kazao: ‘Neko mora i gore.’ Odmah smo shvatili da nešto loše misle s nama”, rekao je Borovac.

Borovac je pojasnio da su Almas i Smail bili njegove komšije, dok je izvjesni “Hans” bio jedna od “uniformisanih osoba”.

Safet Šišić je kazao da mu je nana pričala da je njegov otac, zajedno s drugim muškarcima iz sela Brdo, uhapšen i odveden na Mostinu.
 
“Leš 605 bio je moj otac. Prepoznao sam ga po dva prednja zuba, kaišu, čizmama i čekovnoj knjižici od banke. Bio sam siguran da je to on, ali opet sam čekao DNK nalaz”, rekao je Šišić.

Kornjača je, svjedočeći u svoju korist, kazao da mu nije poznato da su stanovnici sela Brdo dovođeni ispred hotela u Čajniču i zatvarani u metalni kontejner, te da nema veze s njihovim hapšenjem.

Tokom više od tri godine suđenja, više puta je vršeno vještačenje zdravstvenog stanja optuženog, te je utvrđeno da je 1992. godine imao nebitno smanjenu mogućnost upravljanja postupcima zbog ovisnosti o alkoholu, ali da je bio sposoban da shvati protivpravnost svojih postupaka.

Prema preporuci ljekara, Kornjača je suđenju mogao prisustvovati najviše 90 minuta.