Udarci i pucanj Marića

Esad Beganović je ispričao da je nakon napada Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV) na Prozor 23. oktobra 1992. godine bio s porodicom u selu Lug te je vidio da bošnjačke kuće gore. 

  

Prema njegovom svjedočenju, nakon pregovora između predstavnika bošnjačkog naroda i HVO-a obećano je da će stanovništvo biti bezbjedno i da se treba vratiti u svoje kuće.

“Rečeno je da se svi vojno sposobni muškarci, muslimani, moraju javiti u policiju zbog evidencije”, kazao je Beganović i dodao kako je tom prilikom i zatvoren u pritvorsku jedinicu, odakle je vođen na radove u selo Zahum.

Beganović je ispričao da je oko Božića 1992. vraćen u Prozor i da je u svom stanu ostao do maja 1993., kada ih je Vojna policija HVO-a deložirala, uz objašnjenje da pristižu hrvatske izbjeglice. Beganović se s porodicom potom, kako je rekao, smjestio kod rodbine.

“Tih dana je mene, Esada Brkića i još jednu osobu Stipo Vlajčić pozvao na piće. Dok smo sjedili, u kafić je ušao Nikola Marić, koji nam je opsovao majku balijsku”, prisjetio se Beganović i dodao da ga je optuženi potom ispred kafića udario pištoljem u glavu.

On je dodao da je zatim počeo bježati kada je čuo pucanj, ali da ne zna u kom je pravcu pucao Marić. Na pitanje Odbrane Marića, da li zna da je tog dana poginuo brat optuženog, svjedok je kazao da je, izgleda, sreća što ni on ni Marić u tom trenutku to nisu znali.

Svjedok je kazao kako ne zna koliko je vremena prošlo kada je opet susreo optuženog Marića.

“Zvali smo ga Nidžo Kobra. Uveo me u Vatrogasni dom, gdje mi je tražio optiku. Ja nisam znao šta je to, a on je tvrdio da sam snajper dobio na lovačkoj večeri”, ispričao je Beganović, dodavši da ga je potom Marić tukao oko petnaestak minuta, te ga zaključao u pritvor.

Svjedok je rekao kako ga je nepoznata osoba oslobodila iz pritvora te odvela u Srednjoškolski centar.

Marić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen je da je od novembra 1992. do oktobra 1993. vršio progon učestvujući u ubistvima, mučenju i drugim nečovječnim djelima. Na teret mu je stavljeno, između ostalog, zlostavljanje Esada Beganovića, ubistvo Muniba Grcića i nestanak šest civila iz Srednjoškolskog centra.

“Jedne večeri sam sa hola vidio kako ulaze dvojica muškaraca s rukama na potiljku i za njima Nikolu Marića, koji se zaustavio na ulazu kod policajca, a ovi su se popeli do podesta”, ispričao je svjedok i dodao kako je onda Marić opsovao.

Beganović je kazao kako je utrčao u sobu, a potom čuo pucanj, ali da ne zna ko je pucao. “Saznao sam da je Munib Grcić ranjen. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno”, rekao je Beganović, dodavši da je Marić sedam dana poslije opet došao u školu, zelenim “tamićem”.

On je kazao da je čuo da Marić proziva sedam ljudi, koji su potom odvezeni zelenim “tamićem” i za koje se do danas ne zna gdje su.

“Još u logoru sam saznao da su muslimanske porodice, žene i djeca, deportovani na teritoriju Armije BiH”, naveo je Beganović, koji je u logorima bio do marta 1994. godine.

Drugi svjedok Tužilaštva na ovom ročištu je pristupio u sudnicu, ali je zbog zdravstvenih razloga njegovo svjedočenje odgođeno.

Suđenje se nastavlja 15. maja.