Bojadžić tvrdi da nije znao za Trusinu

Bojadžić je kazao da je za selo Trusinu saznao u poslijepodnevnim satima 16. aprila 1993. godine, nakon što su na Bradinu dovezena dva ranjena pripadnika odreda “Zulfikar” – Samir Šemsović i Ahmed Kokić – te mu je rečeno da su ranjeni u tom selu.

“Priče da sam ja bio u selu Gostovići i rukovodio napadom na Trusinu su izmišljotine i neistine. Povrijeđen sam užasno što se povezujem s tim, jer se nepravda vrši protiv mene. Neki kažu da sam rekao da niko ne smije ostati živ, ali to samo bolestan um može izmisliti da bi prikrio svoje zločine”, ustvrdio je Bojadžić.

On je naveo da je 15. aprila 1993. prijepodne bio u Pazariću (općina Hadžići), gdje se sastao s hodžom kako bi dogovorio obilježavanje godišnjice smrti njegove majke narednog dana, te da je 16. aprila sa Bradine ponovno otišao u Pazarić radi “molitve majci”. Po povratak u Bradinu poslijepodne, vidio je ranjene pripadnike odreda.

“Ja bih se obratio ovom Vijeću jer želim da izrazim žaljenje porodicama stadalih, ali i da im poručim da moja malenkost nije doprinijela njihovom stradanju. Ja mogu svima gledati u oči jer nikada nisam naredio takve stvari. Meni je taj datum, 16. april, najteži dan jer sam tada izgubio majku i želim da kažem da ja nisam doprinio nijedne sekunde da neko drugi izgubi svog voljenog”, rekao je Bojadžić.

Njemu se sudi sa Mensurom Memićem, Dževadom Salčinom, Senadom Hakalovićem i Nedžadom Hodžićem za ubistva 18 civila i četiri pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) počinjena u selu Trusina 16. aprila 1993. godine.

U optužnici stoji da su Memić, Salčin i Hodžić, bivši pripadnici odreda Zulfikar ABiH, i Hakalović, nekadašnji pripadnik 45. brdske brigade “Neretvica”, učestvovali u napadu na Trusinu i ubistvima civila i ratnih zarobljenika, dok je Bojadžić rukovodio napadom.

Optuženi je rekao da mu je komandant odreda Zulfikar Ališpago 14. aprila 1993. kazao da će dio odreda biti dat na ispomoć Četvrtom bataljonu ABiH. Narednog jutra, prije odlaska u Pazarić na sastanak s hodžom, kako je rekao, Bojadžić je vidio veliki broj vojnika u Bradini, koji su poslati na različite lokacije.

“Samir Šemsović je vodio jednu grupu naših ljudi koja je išla ka Parsovićima. Ja nisam znao kuda se to ide”, naveo je Bojadžić.

On je pojasnio da je Edin Džeko 16. aprila na Bradinu dovezo ranjene Šemsovića i Kokića, nakon čega su ih odvezli u bolnicu na Igman. “Tamo nam je prvi prišao Mensur Memić, pa znam da nije učestvovao u akcijama”, rekao je Bojadžić.

Ališpagi i Džeki se sudi u odvojenim postupcima za zločine počinjene u Trusini.

Bojadžić će nastaviti svjedočenje u ponedjeljak, 5. maja.