This post is also available in:
Vinko Jurić i Zdravko Marčinko su iz škole u Čelebićima, gdje su bili zatvoreni, prebačeni u logor “Musala” u Konjicu krajem maja 1993. godine. Tu su ostali oko pet mjeseci.
Oni su rekli kako su uslovi u logoru bili grozni za Srbe i Hrvate, te da su mučeni glađu.
Iako u zapisniku iz istrage ne stoji da je to kazao, svjedok Jurić je na ovom ročištu rekao kako je vidio da Ibrahim Macić zvani Maca udara zatvorenika Zdenka Ljolju.
“Mene lično nije tukao Macić”, izjavio je Jurić.
Ovaj svjedok je nedavno doživio moždani udar i, kako je kazao, ima problema s pamćenjem.
Svjedok Marčinko je također rekao da njega nije tukao optuženi Macić, kojeg je, kao i svjedok Jurić, prepoznao u sudnici.
“Nisam vidio, ali su mi pričali Ivica Stanić, Bersoni Pandža i Zdenko Ljoljo da je njih tukao Macić”, kazao je Marčinko i dodao kako je Stanić kasnije umro, te da on pretpostavlja da je premlaćivanje imalo veze sa njegovom smrću.
On je dodao kako jedanput niko nije dva-tri dana mogao ići u toalet, a pričalo se da je to naredio Macić.
Ibri Maciću je na teret stavljeno učešće u mučenjima i seksualnim zlostavljanjima zarobljenika u Osnovnoj školi “Musala” u Konjicu od aprila do oktobra 1993. godine.
Na ročištu je nalaz iznio i vještak Hamza Žujo, koji je konstatovao kako je optuženi Macić visok 179 centimetara i da ima sedam tetovaža na obje ruke.
Među tetovažama optuženog, prema vještaku, našli su se likovi zmije, ruže, leptira i pauka, te datum iz 1970. godine, kao i imena “Ibro” i “Almira”.
“Ne mogu se izjasniti o starosti tetovaža”, rekao je Žujo, dodavši da su mogle nastati kako prije pet, tako i prije dvadeset godina.
Tužilaštvo BiH je odustalo od 14 svjedoka, a suđenje se nastavlja 21. marta.
