Šamaran bez razloga

Svjedok je kazao da je zarobljen u rodnoj kući u Sanskom Mostu 1. juna 1992. godine, kada je odveden u logor na Manjači, a u decembru je, sa više od 500 zarobljenika, iz Manjače prebačen u Batković, gdje je ostao narednih nekoliko mjeseci, do razmjene. 

“U Batković smo dovedeni uveče i nakon dolaska smo uvedeni u hangare, gdje nam je rečeno da se snađemo za spavanje. Sa Manjače smo premješteni uz informaciju da ćemo biti razmijenjeni i ja sam te hangare i shvatio kao centar za razmjenu, odnosno da ću tu biti dok me ne razmijene”, naveo je Malovčić.

On je dodao da su mu uslovi boravka u Batkoviću bili mnogo bolji u odnosu na logor u Manjači.

“Jedan stražar, neki Drago Ilić, kada god je bio u smjeni, svako jutro bi me prozvao: ‘Pjevač, dođi ovamo’, i uz pitanje zašto virim kroz žicu, išamarao bi me. To su mogli vidjeti svi koji bi se u tom momentu nalazili u blizini”, prisjetio se svjedok.

On je ispričao kako je jednom dobio “dobre batine od neke policije i nekih ‘pantera’”, jer je jedan zarobljenik pobjegao dok su radili kod nekog kamenoresca tu u Bijeljini, u gradu. 

Za zločine počinjene u logoru Batković, Okružno tužilaštvo u Bijeljini tereti Đoku Pajića, Petra Dmitrovića, Đorđa Krstića i Ljubomira Mišića. Optužnica ih tereti da su tokom 1992. i 1993. godine u Batkoviću tukli i maltretirali zarobljenike, među kojima je bilo civila, ranjenika i ratnih zarobljenika.

Na pitanje optuženog Pajića zašto maltretiranje nije prijavio upravniku Sabirnog centra, nekom drugom stražaru ili predstavnicima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, svjedok je odgovorio da nije smio, da ga drugi stražari ne bi počeli zlostavljati, odnosno da mu se ne bi desile mnogo gore stvari. 

Na suđenju su svjedočili i Nihad Ključanin, Osman Talić i Redžo Kurlebović, koji su, kao i Malovčić, iz Manjače prebačeni u Batković. 

U svom iskazu su naveli da su tokom boravka bili odvođeni na prinudni rad po Bijeljini i okolini, kao i na prve borbene linije, gdje su kopali rovove i raznosili municiju za potrebe Vojske Republike Srpske (VRS). 

Tokom unakrsnog ispitivanja su rekli da u logoru nisu bili fizički maltretirani, ali su čuli da neki od stražara tuku i maltretiraju zarobljenike. 

Sva četvorica svjedoka su prepoznala optuženog Đoku Pajića kao upravnika logora, ali ga nisu mogli povezati ni sa jednim od događaja koje su naveli u svom iskazu.

Nastavak suđenja je zakazan za 9. april.