Negiranje zločina u prijedorskim logorima

Janković je rekao da su zarobljenici, poslije napada muslimanskih paravojski na srpske vojnike, u Omarskoj i Keratermu bili podvrgnuti “kriminalističkoj obradi” a ne zločinima. “Oni koji su bili krivi za napad snosili su krivičnu odgovornost, oni koji nisu, puštani su kući”, ustvrdio je on.

Na pitanje Karadžića šta je tada znao o “vanrednim događajima u Keratermu”, Janković – koji je naveo da je 1992. godine bio zadužen za logistiku u prijedorskoj policiji – odgovorio je: “Čuo sam da je došlo do pobune pritvorenih i do ubistva tih ljudi”.

Prema optužnici koja Karadžića tereti za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, u logorima kod Prijedora počinjeni su teški zločini nad pritvorenima, uključujući masovna ubistva, mučenje, prebijanje i seksualno nasilje. U Keratermu su, po optužnici, u junu 1992. srpske snage ubile oko 150 zatvorenika. Prijedor je jedna od sedam opština u kojoj je progon imao razmjere genocida.

Janković je negirao da je odgovoran za masakr počinjen u ljeto 1992. na Korićanskim stijenama, zbog kojeg ga je Sud BiH osudio na 21 godinu zatvora. Po optužnici protiv Karadžića, srpski policajci su 21. avgusta 1992. ubili 200 Bošnjaka na Korićanskim stijenama na planini Vlašić.

Svjedok je negirao je da je bio prisutan na Korićanskim stijenama i da je prije zločina razgovarao sa vođom počinilaca Darkom Mrđom. Mrđu je Haški tribunal osudio na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu.

Po Jankoviću, Sud BiH ga je osudio na osnovu iskaza “lažnih svjedoka”, koji su lagali ili zato da ne bi bili sami optuženi ili da bi dobili niže kazne nakon što su priznali krivicu. “Tužilaštvo je napisalo i pitanja i odgovore koje su svjedoci ponavljali”, kazao je, tvrdeći da “nisu osuđeni oni koji su počinili zločin i koji još idu ulicama Prijedora”.

Na pitanje predsjedavajućeg sudije O-Gon Kwona da li to znači da on zna ko su počinioci, Janković je odgovorio: “Ne znam, nemam dokaza, ali pretpostavljam ko bi mogli biti… Počinioce treba tražiti među zaštićenim svjedocima koji su bili u pratnji, a nisu procesuirani”.

Tvrdeći da je “lažno optužen i nepravedno osuđen”, Janković je kao alibi naveo da je na dan zločina bio na slavi, daleko od Korićanskih stijena.

U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Catrina Gustafsson je tvrdila da Janković 1992. godine, u vrijeme zločina, nije bio samo oficir za logistiku, nego i zamjenik šefa prijedorske policije, ali je svjedok to negirao.

Tužiteljka je tvrdila da prijedorska policija nije sprovela nikakvu istragu o strijeljanju Bošnjaka u Keratermu, a svjedok je sugerisao da je to bio zadatak Centra službi bezbjednosti iz Banjaluke ili Vojske Republike Srpske.

Zastupnica Optužbe svjedoku je predočila da ni poslije masakra na Korićanskim stijenama nije sprovedena istraga, nego da je počiniocima bilo naređeno da se vrate na mjesto zločina i iz teško pristupačne provalije izvuku tijela žrtava. Janković je kazao da nije znao ko je to naredio.

On je posvjedočio je da hapšenje počinilaca nije bilo moguće i da je, postignut “kompromis” da se pripadnici interventne jedinice policije “pošalju na ratište, pa ko zna da li će preživjeti”, a da se “poslije rata procesuiraju”.

Karadžiću – koji je optužen i za genocid počinjen u Srebrenici, zločine u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce – suđenje će biti nastavljeno u srijedu, 19. februara.