Šminkali zarobljenike pred razmjenu

Svjedok Taib Kodžaga je u iskazu datom Tužilaštvu BiH kazao da je zarobljen u Semizovcu u maju 1992. i odveden u logor “Bunker”. U iskazu se navodi da je svjedok bio na ispitivanju kod Branka Vlače, koji ga je tom prilikom tukao.

Odbrana je rekla da bi ovog svjedoka, da je živ, pitala zašto to nije kazao u ranijim izjavama, kada je naveo da ga je malo ispitivao Vlačo, a da ga je potom tukao izvjesni Peđa.

U nastavku iskaza stoji da je svjedok pušten u kućni pritvor nakon tri i po mjeseca zatočeništva, ali da su u njegovu kuću potom dolazili vojnici koji su ga tukli.

Branko Vlačo je optužen za zločine počinjene u objektu “Planjina kuća”, “Bunker”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”. Na teret mu je stavljeno da je, kao upravnik, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila. Prema optužnici, zarobljenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali.

Tužilaštvo je pročitalo i drugi iskaz preminulog svjedoka, bivšeg vlasnika pansiona “Kon-tiki” Željka Beganovića, u kojem je naveo da su u maju došli uniformisani vojnici koji su mu kazali da treba da ustupi objekte za potrebe Republike Srpske.

Beganović je rekao da je vidio da dovode civile iz Svraka i Semizovca i smještaju ih u “Bunker”.

“Ja nisam smio kontaktirati sa civilima, samo sam im ponekad ubacio cigarete kroz otvorena vrata”, stoji u iskazu svjedoka Beganovića.

On je istražiteljima kazao i da je vidio kako šminkaju civile prije razmjene, a Odbrana je rekla da bi na taj dio iskaza postavljala pitanja svjedoku, jer je ovo prvi put da se “šminkanje” spominje.

U iskazu se navodi da je svjedok otišao konvojem u Igalo, uz pomoć Branka Vlače.

Suđenje bi se trebalo nastaviti 19. februara.