This post is also available in:
Dragutin Pažulj, koji je živio u Konjicu, zarobljen je, kako je kazao, u Donjem Selu, odakle je 19. aprila 1993. odveden u “Silos” (općina Hadžići), a potom prebačen u salu “Musala” u Konjicu.
“Maca Macić je došao sa Edom Žilićem. Nosio je crnu uniformu i pendrek. Imao je kratku kosu i izražene čeljusti. Nisam ga po dobru upamtio”, rekao je Pažulj.
Iz Musale je je, kako je dodao, na mjesec dana odveden na Igman u “živi štit”, a po povratku je iste noći pretučen. On je naveo da je “na mjesečini prepoznao Macu”.
“Ovamo me gledaj, Maca, dok pričam. (…) Bili smo jedan predmet na kome se neko može iživljavati. Opsovao mi je ustašku majku i onda me počeo udarati kud je stigao, po glavi, dok nisam pao ošamućen”, prisjetio se vidno potresen Pažulj.
On je kazao da nije vidio druga maltretiranja jer su se dešavala iza zatvorenih vrata, ali da nikada ne može zaboraviti Macu.
“Kako te nije stid, Maca”, upitao je svjedok optuženog Ibru Macića.
Prema optužnici, Ibro Macić je s drugim pripadnicima Armije BiH (ABiH) naredio seksualno zlostavljanje četvorice zarobljenika u sportskoj dvorani “Musala”. On je optužen i za druga nečovječna postupanja i maltretiranja zarobljenika u “Musali” počinjena od aprila do oktobra 1993. godine.
Drugi svjedok na ovom ročištu bio je Mario Anđelić, koji je kazao da je također bio zatočen u logoru “Musala”. On je ispričao da ga je išamarao Edo Žilić, ali da njega lično Macić Maca nije tukao. On je prepoznao optuženog Macića u sudnici.
Anđelić je ispričao kako je kao bolničar pružao pomoć zatvorenicima koliko je to bilo u njegovoj moći.
“Posebno se sjećam momaka iz Dusine. Njih sam previjao. Imali su opekline po genitalijama, stomaku, nogama. Pričali su da su ložili vatru i neke letve. Ne sjećam se. Nisu kazali ko im je to učinio”, naveo je svjedok.
Suđenje Maciću se nastavlja 21. februara.
