This post is also available in: English
og odreda VRS-a.
Salapura je kazao kako je GŠ VRS-a imao nekoliko “vlastitih” jedinica, među kojima je bio i Deseti diverzantski odred pod komandom Milorada Pelemiša.
Odred se sastojao od dva voda – kako je pojasnio Salapura – jednog koji je imao bazu kod Vlasenice, i drugog u Bijeljini.
“Oni su bili specifični po tome što su morali da izvrše zadatak”, rekao je Salapura i dodao kako je ova jedinica angažirana na njegov prijedlog mogla ići u akciju na poziv komandanta GŠ-a, ali i na poziv komandanata korpusa.
“Prijedlog za upotrebu odreda u Srebrenici u julu 1995. je moj, a na zahtjev Drinskog korpusa”, ispričao je Salapura, pojasnivši da je u pitanju bio napad 23. juna 1995., kome je cilj bio upozoriti 28. diviziju u zaštićenoj i demilitariziranoj zoni Srebrenica.
Akcija je, prema riječima svjedoka Salapure, uspješno sprovedena, ali ona nema nikakve veze s direktivom Radovana Karadžića u kojoj se nalaže stvaranje totalne nesigurnosti za daljnji život u Srebrenici.
Tužilaštvo je ustvrdilo da u dnevniku Desetog diverzantskog odreda VRS-a piše da je cilj akcije bilo izazivanje panike i nereda u Srebrenici.
Karadžića, ratnog predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njenih oružanih snaga, optužnica Tužilaštva u Haagu tereti za progon nesrpskog stanovništva širom BiH, za genocid u Srebrenici i teror nad civilima u Sarajevu.
U nastavku svjedočenja Salapura je kazao kako je 11. jula 1995. iz Banje Luke krenuo za Beograd na sastanak, gdje je usput u Bijeljini saznao da su snage VRS-a izvršile napad na Srebrenicu. Po povratku iz Beograda, Salapura je, kako je rekao, svratio u Srebrenicu da izvijesti komandanta Ratka Mladića o sastanku.
Mladića je svjedok, kako je kazao, zatekao u Potočarima, gdje je vidio masu naroda, kamion i autobus.
Mladić je kao komandant VRS-a optužen u Haškom tribunalu za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Bošnjaka, kao i za druge zločine u BiH.
“Nekako prolazimo pokraj Kravice, nisam tu vidio ništa. U Kasabi sam na igralištu vidio dosta zarobljenika, koji su šetali, ležali i sjedili”, ispričao je Salapura i dodao kako je potom otišao u Han-Pijesak. Od vojnika je, kako je ispričao, saznao da je Deseti diverzantski odred bio angažiran u Srebrenici. Za Ekonomiju Branjevo svjedok je rekao da je čuo mnogo kasnije.
O ušešću odreda u ubistvima, Salapura je kazao da je razgovarao sa svojim pretpostavljenim Zdravkom Tolimirom, koji je bio Mladićev pomoćnik za obavještajno-bezbjednosne poslove. Svjedok ne zna da li je vođena istraga o tim ubistvima i da li je neko kažnjen. Tolimir je u Haškom tribunalu nepravosnažnom presudom osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici.
Također, svjedok je rekao da je o ubistvima razgovarao i sa komandantom odreda Pelemišem, koji mu je kazao da to nije naredio i da nema ništa s tim.
Za učešće u ubistvima najmanje 900 Srebreničana na poljoprivrednom dobru Branjevo 16. jula 1995. godine, Tužilaštvo BiH tereti Aleksandra Cvetkovića, nekadašnjeg pripadnika Desetog diverzantskog odreda VRS-a.
Svjedok Salapura je rekao kako ne poznaje optuženog Cvetkovića.
Odbrana je pokazala svjedoku naredbu Desetom diverzantskom odredu VRS-a od 10. jula 1995. koju je potpisao komandant Pelemiš, a na čijem spisku nema Cvetkovića. Salapura je prokomentirao da ako nije na spisku, onda nije učestvovao u akciji.
Odbrana tvrdi da se Cvetković diverzantskom odredu priključio tek 15. jula 1995.
Tužilaštvo BiH je u spis uložilo dnevnik odreda, na čijem spisku se kao vojnik nalazi vozač Aco Cvetković, rođen 1967. godine. Odbrana je ustvrdila da je optuženi Cvetković rođen 1968.
Suđenje se nastavlja sutra, 10. decembra.
