This post is also available in:
Svjedok Milisav Živković je rekao da je tokom 1992. živio u dijelu Hranče u kojem je bilo većinsko muslimansko stanovništvo. Odnosi su, prema njegovom iskazu, “tada bili dobri”.
U maju 1992. godine, prisjetio se svjedok, u jutarnjim satima začulo se pucanje. U kući su se tada, kako je kazao, “skupila njegova dvojica braće i Sava Živković”.
On je ispričao kako se “muslimansko stanovništvo okupilo ispred autobuske stanice u Hranči”, a jedna žena je došla u njegovu kuću zatražiti pomoć.
“Ta žena nas je sve vidjela u toj kući. Tražila je da joj nešto oko sina pomognem, ali ja nisam mogao”, naveo je svjedok.
Prema optužnici Tužilaštva BiH, za zločin počinjen 3. maja 1992. u selu Hranča, u kojem je ubijeno i zarobljeno više civila Bošnjaka, optuženi su Savo Živković i Najdan Mlađenović.
Svjedok Milivoje Živković je kazao kako je 3. maja oko 11 sati počelo pucanje u selu Hranča, te se zajedno sa majkom i djecom sakrio u podrum kuće. Kada je stala pucnjava, on je, kako je rekao, izašao napolje i tada je ugledao Savu Živkovića.
“Svi smo bili nekako tu. Sava je pritekao da vidi šta je to bilo”, naveo je svjedok.
Treći svjedok Miroslav Lukić je kazao kako se sjeća da je odjednom zapucalo u Hranči, te je sa porodicom pobjegao u potok nedaleko od kuće, gdje je vidio optuženog.
“Pucnjava je trajala od deset do dvanaest. Kada sam se povukao u potok, dolje sam vidio Savu”, rekao je svjedok.
Suđenje se nastavlja 3. decembra.
