Svjedok Ekrem Piknjač, penzionisani učitelj, ispričao je kako je iz kasarne, gdje je bio zatvoren sa 600-700 stanovnika s područja Vogošće, odveden u logor “Bunker”. Nakratko je bio u kancelariji kod Branka Vlače, a kada je uveden u “Bunker”, tu je zatekao nekoliko osoba koje je poznavao.
“Ja lično nisam išao na radove i u živi štit, ali ostali zatvorenici jesu. Mene niko nije maltretirao, štitio me Brane Vlačo”, izjavio je svjedok Piknjač i dodao kako ga je samo verbalno izvrijeđao njegov učenik, izvjesni Mladen.
Svjedok je kazao kako je svaka dva-tri dana viđao optuženog Vlaču, koji ga je pitao kako je i dozvoljavao da ga posjeti otac.
Kako je rekao Piknjač, prema njemu su bili dobri i stražari, ali nisu prema ostalim zarobljenicima.
“Za Bajram je neko ubacio suzavac. Kašljali smo i gušili se. Onda je došao Vlačo i počeo psovati i pitati ko je to uradio”, izjavio je Piknjač i dodao da je Vlačo onda otvorio vrata “Bunkera” kako bi se izračilo.
Branko Vlačo je optužen da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila, koji su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali.
Kasim Softić i Suad Kršo na ovom suđenju su pojasnili da su u maju 1992. zajedno sa zaštićenim svjedokom 2 išli na pregovore s Brankom Vlačom u vikendicu izvjesnog Eleza. Svjedoci Softić i Kršo su ispričali da im je tada Vlačo kazao da se ne boje i nije ih prisiljavao da napuste sela u kojima su živjeli.
Prema riječima Softića i Krše, žene, djeca i starci su iseljeni iz sela Krše i Uglješići, a oni su ostali da se “brane”.
U nastavku su opisali kako je došlo do napada na selo Krše, ali je Odbrana uložila prigovor jer se ove okolnosti ne navode u optužnici. Vijeće je uvažilo prigovor.
Suđenje se nastavlja 13. novembra.
