This post is also available in: English
Zaštićeni svjedok S-18 je iz sela Hranča 11. maja 1992. godine – nakon nekoliko dana pucanja, paljenja kuća, ubijanja i odvođenja stanovništva – sa ostalim muškarcima odvezen pred općinu u Bratuncu.
“Uz put sam vidio nekoliko mrtvih tijela koje sam prepoznao”, kazao je svjedok i dodao kako su na njima bile vidljive povrede nanesene automatskim oružjem.
Iz općine je ovaj svjedok sa ostalim muškarcima odveden u osnovnu školu u Bratuncu. Tu je, kako je naveo, bio zatvoren sa preko 500 ljudi.
“Odmah po dolasku nas je jedan čovjek tukao toljagom”, rekao je S-18 i dodao kako je potom ubio metkom u čelo čovjeka koji je sjedio 20 centimetara od njega.
Svjedok je naveo da je, osim ovog, bio očevidac još dva ubistva, a procjenjuje da je oko 200 ljudi ubijeno u i van škole.
On je ispričao kako je prije same razmjene vidio “gospodina preko puta” u sali škole.
“Ušao je Savo i rekao da će nas razmijeniti u Kladanj”, prisjetio se S-18 i objasnio da je optuženi Savo Babić na sebi imao oficirsku uniformu i šapku.
Babić je optužen da je u maju 1992. godine, kao komandir Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) u Bratuncu, naredio, počinio i propustio da spriječi zatvaranje nesrpskih civila u bratunačku školu “Vuk Karadžić”.
Svjedok S-18 nije znao objasniti zašto u svojoj prvoj izjavi iz 1992. nije spomenuo Savu Babića.
Sudsko vijeće je ranije upozoravalo Tužilaštvo da skrati spisak svjedoka kako ne bi ponavljali ono što je već rečeno, ali tužiteljica Dika Omerović to nije mogla učiniti.
Stoga je Vijeće na ovom ročištu odlučilo da u nastavku suđenja, zakazanom za 21. oktobra, bude saslušano pet svjedoka Tužilaštva koji će kazati nešto novo u odnosu na dosadašnje svjedoke.
