This post is also available in:
Svjedok S-6 je kazao kako je 10. maja 1992. sa stadiona, gdje je bilo okupljeno stanovništvo iz Bratunca i okoline, odveden u školu sa ostalim muškarcima.
“Tu smo zatekli oko trideset premlaćenih, maltene mrtvih ljudi”, rekao je S-6.
On je opisao kako su uslovi u sali škole bili užasni.
“Samo devetero ljudi se ugušilo zbog nedostatka zraka, hrane je bilo nedovoljno. U toalet sam samo jednom krenuo, ali sam se vratio kad sam vidio desetak centimetara krvi po podu svlačione”, prisjetio se S-6.
Svakodnevno je svjedočio premlaćivanjima, odvođenjima, ubijanjima. Premlaćivanja su se dešavala u toku dana i navečer, kada bi stražari odlazili uz riječi “laku noć, pajkite dobro”.
“Premlaćivali su i ubijali Bane, Makedonac i Milić. Milić je 27 ljudi u toku dana ubio. Jedan od njih je sipao pivu efendiji i tjerao ga da digne tri prsta, a onda ga je dotukao”, prisjetio se S-6.
Savo Babić je, prema svjedoku, dva puta dolazio u salu – prvi put je pogledao i vidio zarobljenike, a drugi put prije razmjene, kada im je rekao da idu svojim porodicama.
Babić je optužen da je u maju 1992. godine, kao komandir Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) u Bratuncu, naredio, počinio i propustio da spriječi zatvaranje nesrpskih civila u bratunačku školu “Vuk Karadžić”.
S-6 je kazao kako je od ostalih zatvorenika saznao da je, u vrijeme kad su bili u školi, Babić bio komandir Vojne policije.
“Nije on nikog ubio u sali, niti se tad šta desilo”, izjavio je svjedok.
Dodao je da je razmijenjen 16. maja 1992., a da ne zahtijeva naknadu štete od optuženog.
Prema rasporedu, nastavak suđenja je 16. septembra.
