Iz ćelije iznio mrtvog zatvorenika

Radoslav Skočo, nekadašnji autoprevoznik iz sarajevskog naselja Doglodi, 2. oktobra 1992. godine je u blizini Stupa uhvaćen i odveden u obližnju školu, gdje je zatekao još zarobljenika. Tu ga je, kako je kazao, maltretirao nepoznati čovjek, a potom je odvezen u obližnju hladnjaču, gdje je i premlaćen.

“Govorio sam im: ‘Nemojte me više biti’”, ispričao je Skočo, istaknuvši da su ga potom dvojica muškaraca, vezanog i sa povezom na očima, uz prijetnje da će ga zaklati i baciti u Miljacku, odvukli u “Vranicu”, preko puta Centralnog zatvora u Sarajevu.

Prema riječima svjedoka, uveden je u prostorije gdje je sjedio jedan vojnik sa automatom. Taj je vojnik, kako je kazao svjedok, prijetio da će mu izvaditi oko. Nakon ispitivanja Skočo je, kako je rekao, odveden u Centralni zatvor iako je od ranijih udaraca bio sav crn.

Sutradan, svjedoka su, kako je ustvrdio, stražari ponovno ispitivali i premlatili.

“Kad sam došao nazad u ćeliju, došao je Slavko Herceg i naredio da me odvedu u drugu ćeliju. Dao mi je deke i jastuke, te salamu i keks”, kazao je Skočo, te dodao da je ipak nakon par dana opet brutalno pretučen, od čega ima trajne posljedice.

Nakon 15 dana, svjedok je, kako je ispričao, prebačen u kasarnu  “Viktor Bubanj”. “Sa nama u autu je išao i Jovan Divjak, koji je rekao: ‘Uhapsili smo veliku ribu, još njegovu braću i gotovi smo’”, kazao je Skočo, dodavši da je u kasarni dočekan uz prijetnje smrću, ali ga je opet spasio izvjesni Slavko Herceg.

U kasarni ga, kako je ispričao, niko nije maltretirao, ali je svjedočio premlaćivanjima drugih zatvorenika, od kojih je jedan i podlegao. Svjedok je kazao da je tog zatvorenika na svojim rukama iznio iz ćelije.

Uslovi u kasarni su bili loši, rekao je Skočo, istaknuvši da je izgubio oko četrdeset kilograma, i da se puna tri mjeseca nije mogao okupati.

U “Viktor Bubnju” Skočo je ostao do aprila 1993., kada mu je suđeno kao, kako je kazao, “vojniku, Srbinu”. Osuđen je na zatvorsku kaznu od šest godina, nakon čega je ponovo prebačen u Centralni zatvor, gdje je ostao do oktobra 1994.

Na pitanje tužioca Dževada Muratbegovića svjedok je rekao kako ne zna Ramiza Avdovića, ali da je čuo za njega. Za drugooptuženog Iulian-Nicolaea Vintilu je također čuo, jedan od zatvorenika mu je kazao da mu je prosuo čaj.

Avdović i Vintila su optuženi da su od juna do kraja novembra 1992. godine, kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata, učestvovali u uspostavljanju i održavanju sistema zlostavljanja civila srpske nacionalnosti. Prema optužnici, Avdović je u to vrijeme bio komandir straže na petom spratu Okružnog zatvora u Sarajevu i bivšoj kasarni “Viktor Bubanj”, a Vintila kuhar i stražar u nekadašnjoj kasarni.

Na svjedočenje Radoslava Skoče branilac Mirza Kovač je uložio prigovor. “Saslušali ste svjedoka sa govornom manom, ništa nisam razumio”, rekao je Kovač. Prigovor je Sudsko vijeće odbilo.

Svjedok je kazao da je operisao grlo i da šapće, a u sudnici u kojoj je saslušan nisu omogućene slušalice za bolji ton.

Drugi svjedok Državnog tužilaštva, Fadil Jahić, ispričao je kako je radio kao istražitelj u Centralnom zatvoru i kasarni “Viktor Bubanj”, po nalogu Službe državne bezbjednosti (SDB).

“Ispitivali smo privedena lica na okolnosti naoružanja, neprijateljskih informacija i slično. Sačinjavali smo izjave i zapisnike o našim zapažanjima”, izjavio je Jahić, te dodao kako nikada nije čuo niti vidio da je ijedan od optuženih, sa kojima je sarađivao, nekoga maltretirao ili uradio nešto loše.

On je rekao kako se zatvorenici nisu žalili na premlaćivanje u zatvoru i u kasarni, kao ni na hranu.

 Nastavak suđenja zakazan je za 6. septembar.