Suzavcem na zarobljenike u “Bunkeru”

“Suze oči, kišeš, plačeš”, kazao je Armin Balešić opisujući šta je doživio tokom dvomjesečnog boravka u “Bunkeru”.

Svjedok je rekao da su srpske snage početkom juna 1992. godine palile kuće i hapsile Bošnjake u Vogošći. U njegovoj kući, kako je ispričao, pronađene su dvije puške koje su ranije dijeljene Bošnjacima. Njega i njegove roditelje su u Vogošći uhapsile osobe koje je poznavao, te su odvedeni u zatočenički objekat “Bunker”.

“U početku, kada smo dovedeni, tri-četiri dana ništa nismo jeli”, prisjetio se svjedok, dodavši da je higijena bila “katastrofalna”.

Zarobljenici su, kazao je svjedok, spavali na spužvama. Dodao je da su vođeni na prinudne poslove, odnosno kopanje rovova, tranšeja i slično. Poznato mu je, kako je rekao, da je Dragan Damjanović – kojeg je Sud BiH osudio na 20 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Vogošći – odveo petoricu zarobljenika na Žuč, koji se više nisu vratili. Balešić smatra da su ubijeni.

On je naveo da je bio lakše ranjen dok je srpskoj vojsci kopao utvrde na prvoj borbenoj liniji. Dodao je da su zarobljenici prije odvođenja na kopanje rovova prvo pitani da li ima dobrovoljaca. Cilj je bio izaći, jer bi, kako je rekao, dobili bolju hranu.

“Lično sam se javio par puta”, kazao je Balešić.

On je rekao da je dva puta sreo optuženog Vlaču, koji se predstavio kao upravnik, te zarobljenike pitao imaju li problema i nudio im cigarete.

Optužnica tereti Vlaču da je, kao upravnik logora “Bunker”, “Planjina kuća”, “Kod Sonje” i “Nakina garaža”, uspostavio sistem kažnjavanja zatočenih civila. Prema optužnici, zarobljenici su zlostavljani, tjerani na prinudne radove i u živi štit, gdje su mnogi ubijeni, a deseci ih se vode kao nestali.

Balešićeva majka Hata je u svjedočenju navela kako se osjećala poniženo u “Bunkeru”.

“Bila sam ponižena jer sam u buretu u ćošku vršila nuždu. Sve muškarci, ja jedina žena”, rekla je ona.

Svjedokinja je pri dolasku u zarobljeništvo vidjela Zahida Baručiju, člana familije, koji je, kako je kazala, ubijen.

“Slomljena mu je vilica. Nije mogao jesti”, prisjetila se svjedokinja.

Ona je navela da je jednom dnevno imala obrok, te da se, zahvaljujući nekim stražarima, uspjela tokom zarobljeništva jednom oprati u obližnoj rijeci i presvući.

Svjedokinja je kazala da je nakon tri mjeseca života u “Bunkeru” došao Vlačo, dok je sa jednom ženom čistila u blizini kafane “Sonja”, i rekao da može izaći. Pojasnila je da nije poznavala Vlaču, već je od drugih čula da je to on.

Ona je dodala da ju je stražar potom odvezao kod rodice u Vogošću, a da je poslije nekoliko dana razmijenjena.

Na ovom suđenju završeno je ispitivanje zaštićenog svjedoka W. Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je rekao da je dobio poštedu nakon povrede leđa. On je kazao da nije prijavljivao stražare koji su ih maltretirali, jer nije imao kome.

Novi svjedoci Tužilaštva biće saslušani na suđenju 4. septembra.