This post is also available in:
Obradović, koji je u to vrijeme bio načelnik operativnog odjeljenja Glavnog Štaba VRS-a, izjavio je da je Mladiću, pored Drinskog korpusa, bio podređen i 10. diverzantski odred.
Direktnu kontrolu nad 10. diverzantskim odredom, po Obradovićevom svjedočenju, imali su Mladićev pomoćnik za obavještajno-bezbjednosne poslove general Zdravko Tolimir i njemu podređeni načelnik obavještajne uprave Petar Salapura.
Tolimir je u Haagu prošle godine nepravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog srebreničkog genocida.
Tolimir i Salapura su mogli Odredu izdavati naredbe “uz odobrenje” Mladića, izjavio je svjedok Obradović.
Mladić je optužen za genocid počinjen nad oko 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice u danima pošto je VRS 11. jula 1995. zauzela tu enklavu koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN). On je optužen i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Svjedok Obradović je potvrdio da “pretpostavlja” da je, u načelu, Mladić morao vidjeti tekst “Direktive broj sedam” prije nego što je dokument bio upućen na potpisivanje vrhovnom komandantu i predsjedniku Republike Srpske (RS) Radovanu Karadžiću.
Tom direktivom, Karadžić je u martu 1995. naložio VRS-u da u Srebrenici i Žepi stvori “nepodnošljive uslove potpune nesigurnosti, bez nade u daljnji opstanak i život civilnog stanovništva”.
U sačinjavanju te i drugih direktiva, po Obradoviću, bilo je “neminovno učešće Glavnog Štaba VRS-a, zato što vrhovna komanda nije imala stručne organe” koji bi mogli obaviti taj posao.
Mladićev branilac Branko Lukić pitao je svjedoka prilikom unakrsnog ispitivanja da li je ikada čuo od kolega u Glavnom Štabu VRS-a da je Mladić naredio da se Bošnjaci iz Srebrenice pobiju.
“Nikad, ni do dana današnjeg”, odgovorio je Obradović, koji je zbog bolovanja bio odsutan iz Glavnog Štaba VRS-a do 17. jula 1995. godine.
Branilac Lukić će okončati unakrsno ispitivanje Obradovića u srijedu, 17. jula.
