This post is also available in:
Ranko Macanović je odveden u Centralni zatvor u Sarajevu krajem augusta 1992. godine. Na petom spratu, gdje je bio zatvoren, više je puta ispitan i jednom premlaćen. Nakon gotovo mjesec dana, prebačen je u bivšu kasarnu “Viktor Bubanj”.
“U kasarnu me doveo pukovnik Fahro. Rekao je stražaru Kemi da sam fin momak i da me ne tuče. Kada je pukovnik zamakao, Kemo me prislonio uza zid i udario u međunožje”, prisjetio se Macanović i dodao kako je tada doživio užasnu bol.
Odveden je u ćeliju broj tri, gdje je zatekao nekoliko zatočenih srpskih civila. Naveo je kako je nekad ćelija bila puna, pa su na strunjačama spavali kao “sardine”. Do dolaska Crvenog krsta u novembru 1992. hrane je bilo nedovoljno.
“Higijenski uslovi su bili dobri, a porodicama su omogućene posjete (…) Bilo je toplo jer je radilo parno grijanje”, kazao je Macanović.
On je izjavio kako se sjeća nekih od stražara, te je prepoznao drugooptuženog Iulian-Nicolaea Vintilu kao jednog od njih. Ponašanje stražara, kako je rekao, bilo je korektno.
Vintili se zajedno sa Ramizom Avdovićem sudi za zločine počinjene u Centralnom zatvoru i bivšoj kasarni “Viktor Bubanj”. Oni su optuženi da su od kraja juna do kraja novembra 1992. godine, kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata, učestvovali u uspostavljanju i održavanju sistema zlostavljanja civila srpske nacionalnosti.
Na upit tužioca Dževada Muratbegovića da li je iz kasarne i zatvora svjedok Macanović vođen na rad, on je kazao da jeste. Tako je jedne prilike odveden na brdo Mojmilo. Zadatak mu je bio da iskopava leševe.
“Stražari su mi dali da popijem flašu vina. Bilo me je strah”, rekao je Macanović.
Naredno suđenje zakazano je za 12. juli, kada bi se, prema planu, trebala saslušati još dva svjedoka Tužilaštva BiH.
