Svaki sud ima svoju tajnu

Ono što je za jedne javni dokument, za druge je tajni, za neke djelimično dostupan, a dio pravosudnih institucija ne odgovara na zahtjev za pristup informacijama upućen mailom na zvanične kontakt adrese.

Istraživanje BIRN – Justice Reporta o dostupnosti sudskih dokumenata javnosti pokazalo je da 36 sudova i tužilaštava na potpuno drugačije načine rješava zahtjeve za dobijanje optužnice ili presude.

U Visokom sudskom i tužilačkom savjetu (VSTS) BiH ističu da pokušavaju pronaći način da ova pitanja budu jedinstveno uređena u cijeloj zemlji i da bude pronađen adekvatan balans između interesa javnosti za informacijama u posjedu sudova i tužilaštava i zaštite prava na privatnost.

Novinarima, pogotovu onima koji rade istraživačke priče, neujednačena praksa otežava rad, a posljedice zatvorenosti skoro polovine sudova i tužilaštava smanjuju informisanost javnosti, uključujući i žrtve proteklog rata, kada su u pitanju ratni zločini.

“Kao novinaru, jako se teško snaći u sistemu slobodnog pristupa informacijama koji primjenjuju sudovi u BiH. Kod nekih sudova možete dobiti i optužnicu i uvid u cjelokupni predmet, što novinarima jako puno znači kada rade priču potkrijepljenu činjenicama i dokumentacijom”, naglašava Renata Radić-Dragić iz Centra za istraživačko novinarstvo.

Mediji informišu žrtve

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata”, ističe da se žrtve jedino preko medija mogu informisati o sudskim postupcima s obzirom na dugo čekanje da se dobiju informacije od pravosudnih institucija.

“Moramo se upitati zbog čega ne daju informacije, zašto se stavljaju inicijali, dostavlja pola presude. Imam osjećaj da to neko ciljano radi da zaštiti počinioce. Da nije BIRN-a, ne bismo znali za mnogo informacija”, navodi Hasečić.

Zatvaranje pravosudnih institucija prema javnosti počelo je prije više od dvije godine, nakon što je Agencija za zaštitu ličnih podataka u BiH naložila uklanjanje jedne optužnice s web stranice Tužilaštva BiH.

Poslije ove odluke uslijedio je niz sastanaka predstavnika Agencije, Tužilaštva i Suda BiH.

Na kraju konsultacija, Sud BiH je na stranici počeo objavljivati presude u kojima su umjesto ličnih imena i drugih naziva stavljeni inicijali, a potom donio pravilnik kojim je u najvećem broju slučajeva ograničio korištenje audio i video zapisa na deset minuta.

Tužilaštvo BiH je još drastičnije shvatilo tumačenje Agencije o zaštiti ličnih podataka i odlučilo da optužnice više nikako ne budu dostupne javnosti, čak ni redigovane.

Slične stavove imaju i tužilaštva u Sarajevu, Trebinju, Istočnom Sarajevu, te sudovi u Odžaku, Zenici i Sarajevu. U svojim odgovorima oni su naveli da ne mogu dostaviti optužnicu ili presudu zbog zaštite ličnih podataka.

Veliku šarolikost u pravosudnim institucijama novinarka Radić-Draganić ilustruje i primjerom troškova kopiranja dokumenata, koji negdje iznose 20 feninga po stranci, a dostižu i 20 KM, koliko je sud u Tuzli naplatio kopiranje dvije stranice.

Prava osuđenih

“U Osnovnom sudu u Banjaluci smo tražili pravosnažne presude za osobe koje su pomilovane. Odgovorili su nam da oni nemaju ništa protiv, ali da su zatražili odobrenje osoba na koje se presuda odnosi i onda smo dobili odbijenicu uz obrazloženje da osuđeni ne dozvoljava da se objelodani”, navodi Radić-Dragić.

S druge strane, za 13 sudova i tužilaštava nema zakonskih prepreka da javnosti dostave cjelokupan sudski akt. Institucije koje su najotvorenije prema javnosti jesu sudovi u Mostaru, Širokom Brijegu, Livnu, Bijeljini, Goraždu i Banjaluci, te tužilaštva u Bihaću, Mostaru, Banjaluci, Tuzli, Zenici, Travniku i Livnu.

Djelimičan pristup informacijama odobravaju sud u Doboju, tužilaštvo u Širokom Brijegu, te pravosudne institucije u Brčkom. Slično kao i Sud BiH, njihove presude ili optužnice dostupne su s redigovanim imenima.

VSTS je u septembru prošle godine preporučio sudovima da na svojim web stranicama objavljuju anonimizovane pravosnažne presude. O ovom pitanju ponovo su raspravljali u novembru ove godine, kada su od kancelarije Savjeta Evrope u Sarajevu zatražili informacije o evropskim standardima kada je u pitanju objava sudskih odluka i optužnica na internetu, odnosno zaštita ličnih podataka.

U VSTS-u kažu da je radna grupa prošlog mjeseca usvojila preporuke u vezi sa objavljivanjem optužnica, a da će one biti poznate javnosti nakon što ih Savjet usvoji na sjednici.

Nikakav odgovor na zatraženu presudu ili optužnicu nisu dostavili Vrhovni sud Federacije BiH i Kantonalni sud u Travniku.

U udruženjima takođe kažu da nerijetko moraju insistirati da bi dobili informaciju, pa čak i kada su u pitanju žrtve koje na osnovu presude imaju pravo da traže obeštećenje.

“Mi se borimo. Nismo još za 50 posto žrtava dobili presude, gdje oni kao oštećeni moraju da dobiju presudu da bi ostvarili pravo da podnesu odštetni zahtjev”, objašnjava Bakira Hasečić.

Na osnovu obrazloženja pravosudnih institucija koje odbijaju dostaviti dokumente može se zaključiti da identitet pojedinaca treba zaštititi u svim fazama postupka.

Tako nemogućnost dostavljanja optužnica tužilaštva pravdaju činjenicom da je lice tek optuženo ili prebacuju odgovornost na sud koji je potvrdio optužnicu. Prvostepeni sudovi takođe smatraju da treba sačekati na pravosnažnu presudu, a kada postupak konačno bude završen, dostavljanje presude blokira osuđeni.

Pravosudna zajednica još nije pronašla balans između interesa javnosti da bude informisana i zaštite ličnih podataka pojedinaca koji su optuženi ili osuđeni za neko krivično djelo.

“Da li ta osoba razmišlja i o obavezi da ne smije počiniti krivično djelo, a ne samo o pravima”, u neformalnom razgovoru tužiteljica Tužilaštva BiH komentariše ove paradokse.