This post is also available in: English
enice.
Salapura je ponovio da je za ova masovna ubistva čuo tek krajem decembra 1995. ili početkom januara 1996. od komandira Desetog diverzantskog odreda pri GŠ-u VRS-a Milorada Pelemiša, koji mu je potvrdio da su pripadnici tog odreda učestvovali u ubijanju muslimanskih muškaraca.
Upitan od zastupnika Optužbe šta je uradio da se sprovede istraga o tim saznanjima, Salapura je izjavio da to nije bila njegova dužnost, već bezbjednosnih organa. Rekao je da ništa nije preduzeo i zato što je vjerovao da je većina članova GŠ-a VRS-a već znala za ubistva.
“Da, tačno je, čuo sam od operativaca… Svi su to znali, cijeli grad, a kamoli vojska – smatrao sam da je to u procesu”, rekao je Salapura.
Na pitanje da li je tada znao da je i general Mladić znao da su pripadnici jedinice GŠ-a VRS-a strijeljali zarobljenike, Salapura je uzvratio da tada “nije razmišljao o tome da li je on znao”.
Poslije sugestije tužioca da mu je dužnost bila da Mladića obavijesti o svojim saznanjima, odgovorio je da je o tome razgovarao sa svojim pretpostavljenim, generalom Zdravkom Tolimirom, koji je bio Mladićev pomoćnik za obavještajno-bezbjednosne poslove.
Sud u Haagu je generala Tolimira ove godine nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici.
Mladić je kao komandant VRS-a optužen za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Muslimana, kao i za druge zločine u BiH.
Dok ga je unakrsno ispitivao Mladićev branilac Miodrag Stojanović, pukovnik Salapura je posvjedočio da su poslije zauzimanja Srebrenice pripadnici Desetog diverzantskog odreda, po riječima komandira Milorada Pelemiša, dobili odsustvo, a da su u okolini enklave ostali samo oni “koji nisu imali gdje da odu”.
“Pitao sam ga da li je on to naredio, rekao je da nije. Pitao sam ga da li ima išta s tim, rekao je da nema. Ja sam mu na to rekao da me dalje ništa ne interesuje – nek se češe onaj koga svrbi”, opisao je svjedok razgovor s Pelemišem.
Salapura je ustvrdio da je Pelemiš morao obavijestiti bezbjednosne organe GŠ-a VRS-a o učešću svojih vojnika u zločinu kako bi oni pokrenuli postupak.
Svjedok je potvrdio da je tražio od ministra unutrašnjih poslova RS-a da pripadnicima Odreda koji su učestvovali u strijeljanjima Muslimana izda lične karte, odnosno dâ “lažne identitete”. Upitan od branioca da li su oni to tražili, odgovorio je:
“Ne, bila je naša procjena da je to neophodno uraditi.”
U zahtjevu koji su tužioci prikazali u sudnici, Salapura je naveo da su te osobe optužene od Tribunala u Haagu.
Salapura će, kao svjedok Optužbe, svoj iskaz na suđenju Mladiću završiti 21. juna, a odmah zatim svjedočiće u odbranu bivšeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića, takođe optuženog za genocid u Srebrenici.
