U redu za pogubljenje

Svjedok RM-253 izjavio je da se 13. jula 1995. predao VRS-u iz kolone u kojoj je bilo između 12.000 i 15.000 Muslimana, od kojih je “trećina bila naoružana”, a koji su pokušavali da se probiju ka Tuzli.  

Potvrdio je da je u to vrijeme bio pripadnik Armije BiH (ABiH), mobilisan neposredno prije napada na enklavu.
 
Poslije predaje, više od 2.000 zarobljenih muškaraca bilo je prebačeno na fudbalsko igralište u mjestu Nova Kasaba, gdje ih je obišao general Mladić.

“Na samom stadionu vladala je velika tišina. Mladić je spomenuo da autobusi voze žene i djecu i da ćemo se mi s njima spojiti. Prije toga nas je iskritikovao”, kazao je svjedok, precizirajući da ih je Mladić pitao gdje su im Alija Izetbegović, Haris Silajdžić i Naser Orić.

Mladić, tadašnji komandant VRS-a, optužen je za genocid počinjen nad oko od 7.000 srebreničkih Muslimana u danima nakon što je ta vojska 11. jula 1995. zauzela enklavu pod zaštitom UN-a.

Na izlazu sa igrališta, po riječima RM-253, jedan zarobljenik htio je da uzme svoju torbu, ali mu je pripadnik VRS-a rekao: “Kao da će ti više trebati torba.”

“Tada sam shvatio da idemo negdje na pogubljenje, da su male šanse za preživljavanje”, izjavio je svjedok i dodao da su neki od zarobljenih ubijeni prije nego što su stigli do škole u Petkovcima.

Na brani u Petkovcima, prema optužnici i ranijim presudama Tribunala, 14. jula 1995. strijeljano je oko 1.000 Muslimana iz Srebrenice.

Iz učionica, gdje je bilo zatvoreno mnogo zarobljenih, srpski vojnici predveče su počeli da ih izvode u grupama, poslije čega bi se začula pucnjava.  

“Kad sam izašao na hodnik, naredili su nam da odložimo sva dokumenta, novac su nam ranije uzeli. Svezali su mi ruke na leđima, nisam mogao prstom da mrdnem”, prisjetio se RM-253.

Kamionom je, kako je kazao, poslije kraće vožnje po mraku, sa drugim zarobljenicima transportovan do jednog platoa, u blizini brane, na kojem je vidio gomile tijela.

Na zarobljenike je otvorena vatra iz blizine čim su izašli iz kamiona, a jedan vojnik im je naredio da legnu na zemlju.

RM-253 je, kako je posvjedočio, pao među druga tijela, ranjen u ruku i bez svijesti, a srpski vojnici su mislili da je mrtav.

On je ispričao kako je, kad su otišli vojnici, 15. jula ujutro uspio da se sakrije u obližnjem kanalu, sa još jednim preživjelim. Sa obližnje uzbrdice čitav dan su posmatrali kako “utovarivač kupi tijela i baca ih na traktor, koji ih je odvozio gore, ka brani”.

Do teritorije pod kontrolom ABiH, preživjeli su stigli tri dana kasnije.

Dok ga je unakrsno ispitivao Mladićev branilac Dragan Ivetić, svjedok je potvrdio da je vojno sposobnim muškarcima iz Srebrenice bilo naređeno da pokušaju proboj kroz šumu i da je vidio da su neki od njih u šumi počinili samoubistva.

Ivetić je tvrdio kako je svjedok naknadno, u svojoj izjavi iz 1995. godine, dodao da je Mladić zarobljenicima rekao: “Poslali ste žene i djecu UNPROFOR-u, a vi ubijate moje vojnike. Neće proći nijedan vojnik šumom.” RM-253 je odgovorio da je to rekao u svim izjavama.

Mladiću, optuženom za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, suđenje se nastavlja 12. juna.