Predsjedništvo kao kamuflaža

ku “dominacije Muslimana” u “unitarnoj” BiH.

“Umjesto preko Predsjedništva i Vlade, Izetbegović je vladao preko Stranke demokratske akcije (SDA), odnosno preko uže vjersko-nacionalne robijaške grupe koja je, zajedno s njim, prije rata bila u zatvoru zbog ‘Islamske deklaracije’”, izjavio je Kecmanović.

Po njegovim riječima, Izetbegovićevo očekivanje da će NATO intervenisati u korist Muslimana, već u ljeto 1992, negativno je uticalo na njegovu spremnost na kompromis.

Kao uzrok rata u BiH, Kecmanović je označio muslimansko-hrvatsko “preglasavanje Srba” u Skupštini BiH prilikom donošenja odluke o raspisivanju referenduma o nezavisnosti BiH u oktobru 1991.

Svjedok je izjavio da je u ljeto 1992. na sastanku sa vođstvom Srba pokrenuo pitanje granatiranja Sarajeva, koje je bilo “arbitrarno” i “neselektivno”.

Srpska artiljerija, kako je dodao, bila je primorana da uzvraća na vatru muslimanske artiljerije, koja je bila u najgušće naseljenim područjima grada.

“U Sarajevu, iz kojeg poslije maja 1992. nisu mogli izaći, Srbi su bili zatvarani u privatne zatvore pod lažnim optužbama da imaju oružje ili da šalju signale srpskoj artiljeriji”, izjavio je Kecmanović.

U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Hildegard-Uertz Retzlaff podsjetila je Kecmanovića da ga je Karadžić nazivao “privatnim Srbinom Alije Izetbegovića” upoređujući ga sa “privatnim Srbima Ante Pavelića”.

“Za ovo drugo što ste pokazali nisam znao, i to je ozbiljna uvreda”, prokomentarisao je svjedok, dodavši, međutim, da je to propaganda i da ne vjeruje da je Karadžić to iskreno mislio.

Kecmanović je negirao da je bio pod pritiskom vođstva RS-a da napusti Predsjedništvo BiH.

Nakon što mu je predočena konstatacija da Karadžić i drugi srpski lideri “nisu željeli da žive zajedno sa Muslimanima i Hrvatima”, Kecmanović je odgovorio da su “Muslimani i Hrvati taj život učinili nemogućim tako što su majorizirali Srbe u Predsjedništvu i Vladi”.

Upitan da li je i on bio žrtva artiljerijske vatre Vojske Republike Srpske (VRS) na Sarajevo, svjedok je izjavio da nije bio žrtva, ali da jeste bio svjedok te vatre, i da je time bio užasnut kao i druge Sarajlije.

Tužiteljka Retzlaff potom je Kecmanoviću citirala dijelove iz njegovih radova, uključujući i ekspertski izvještaj na jednom od haških procesa, da su Muslimani bili “najveće žrtve” u BiH.

“Tu sam bio žrtva propagande”, odgovorio je svjedok, tvrdeći da je to napisao na osnovu informacije da je u BiH poginulo 300.000 ljudi, većinom Muslimana, a da se kasnije pokazalo da je pravi broj žrtava oko 100.000 i da su srazmjerno zastupljene u sva tri naroda.

Na pitanje da li je u jednom od tekstova izjednačio preglasavanje Srba u Skupštini BiH sa vatrom srpske artiljerije na Sarajevo, Kecmanović je odgovorio:

“Prvo je uzrok, a drugo posljedica. Muslimanska strana izazvala je građanski rat u BiH dominacijom nad Srbima. Sve drugo su posljedice.”

Suđenje Karadžiću, koji je optužen za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad stanovništvom Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a, biće nastavljeno u utorak, 4. juna.