Presuda braći Čavalić 31. maja

U završnim riječima, Okružno tužilaštvo je zatražilo da se optuženi oglase krivim, dok je Odbrana istakla da bi ih Sudsko vijeće trebalo osloboditi krivice zbog nedostatka dokaza.

“Tužilaštvo je kroz izjave svjedoka i materijalne dokaze utvrdilo da su optuženi, kao pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), u logoru u Domu Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Derventi rukama i nogama tukli Blagoja Đuraša, kojem su nanijeli povrede opasne po život i kojeg su ubili drugi pripadnici HVO-a”, kazao je tužilac Slavko Krulj.

Krulj je dodao da su svjedoci potvrdili i da su Čavalići psihički i fizički zlostavljali i druge zatvorenike u Domu JNA, te u logoru Rabić kod Dervente.

Esad i Derviš Čavalić, bivši pripadnici HVO-a, optuženi su da su od aprila do juna 1992. godine učestvovali u mučenju i nečovječnom postupanju prema civilima u logorima u zgradi Doma JNA u Derventi i vojnim hangarima Rabić kod Dervente.

Mensur Radončić, branilac prvooptuženog Esada Čavalića, rekao je u završnoj riječi da je Odbrana uložila materijalne dokaze iz evidencije Federalnog ministarstva za pitanja branitelja, u kojoj se ne nalaze imena optuženih, te da Tužilaštvo nije dokazalo pripadnost Čavalića HVO-u.

“Prema Krivičnom zakonu i konvencijama na koje se poziva Optužba, krivično djelo ratnog zločina mogu izvršiti samo pripadnici oružanih snaga. Ovo vijeće ne može primijeniti odredbe ratnog prava. Može razmotriti da li se u djelima optuženih nalaze djela opšteg kriminaliteta, te da li je nastupila apsolutna zastara”, kazao je Radončić.

Branilac drugooptuženog Miodrag Stojanović je rekao da su postojale razlike u iskazima svjedoka tokom istrage i suđenja.

Stojanović je kazao i da su izjave svjedoka o učešću optuženih u maltretiranju civila u logoru Rabić “temeljene na onome što su čuli od trećih lica”.

Odbrana je i u završnoj riječi ponovila da optuženi od 12. ili 13. maja 1992. više nisu bili u Derventi.

Suđenje braći Čavalić počelo je u oktobru prošle godine.