This post is also available in: English
Mirsada Malagić je posvjedočila da je supruga i dvojicu sinova posljednji put vidjela na putu ka Potočarima na dan pada Srebrenice. Muž i dvojica sinova su sa drugim muškarcima krenuli šumom ka Tuzli, a svjedokinja, sa svekrom i mlađim sinom, ka bazi UNPROFOR-a u Potočarima.
“Bila je velika masa ljudi, čestito se nisam ni oprostila sa mojima. Svako je krenuo na svoju stranu, dok su okolo padale granate”, rekla je Malagić.
Supruga Salka, koji je tada imao 44 godine, srednjeg sina Admira, tada starog 15 i po godina, i starijeg sina, 20-godišnjeg Elvira, Mirsada Malagić nikada više nije vidjela žive.
Prije ukrcavanja u autobuse u Potočarima, 13. jula 1995., srpski vojnici od svjedokinje su odvojili njenog 70-godišnjeg svekra, kojeg, takođe, više nije vidjela.
Istog dana, Malagić, koju je šrapnel granate ranio u ruku, u Potočarima je vidjela generala Mladića koji je masu izbjeglica uvjeravao da “nikome ništa neće biti” i da “će ići u Kladanj”.
“Svekar mi je pronađen u masovnoj grobnici na Snagovu, a muž i srednji sin na Zvorničkoj Kamenici 2009. godine. Kasnije je pronađen i sin Elvir, isto na Kamenici”, navela je Malagić.
Svekra, muža i srednjeg sina, kako je rekla, pokopala je u Memorijalnom centru u Potočarima na 15. godišnjicu pada Srebrenice 11. jula 2010., a starijeg sina dvije godine kasnije.
Mladić, bivši komandant VRS-a, optužen je za genocid počinjen nad oko 7.000 muškaraca iz Srebrenice i progon njihovih žena i djece u julu 1995. godine.
Svjedokinja Saliha Osmanović takođe se prisjetila dana u kojima je izgubila supruga i 18-godišnjeg sina. Posmrtni ostaci Rame i Nermina Osmanovića pronađeni su 14 godina poslije u masovnoj grobnici.
“Skupa smo pošli iz kuće i razdvojili se 11. jula – oni šumom, a ja u Potočare. Nikad ih više nisam vidjela… Muž mi je rekao da idem s narodom. ‘Idi, Saliha, s narodom, pa šta god bude bilo – to su mu bile zadnje riječi”, prisjetila se svjedokinja.
Ona je izjavila da je od rođaka čula da je njen suprug Ramo 13. jula 1995. iz kolone u šumi “krenuo da vidi kuda će proći, i da su ga tada uhvatili”.
Tužioci su u sudnici prikazali snimak na kojem Ibro Osmanović, okružen srpskim vojnicima, sa puta poziva svog sina Nermina i druge bošnjačke muškarce da siđu iz šume i predaju se.
“To je moj čovjek i zove mog sina Nermina”, potvrdila je svjedokinja kojoj je drugog sina, 17-godišnjeg Edina, 6. jula 1995. u Srebrenici ubila granata.
Osmanović je izjavila kako su joj srpski vojnici u Potočarima odvojili svekra, a na pitanje šta se sa njim desilo, odgovorila je:
“Ne mogu znati, nije samo on odvojen, svi muslimani su. Njega nema, nema mnogo naroda.”
Izjavila je da je u koloni koja se probijala ka Tuzli izgubila i brata.
Odgovarajući na pitanja Mladićevog branioca Dragana Ivetića, svjedokinja je potvrdila da joj je suprug bio vojnik Armije BiH (ABiH).
Mladiću, koji je optužen za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, suđenje će biti nastavljeno u utorak, 21. maja.
