This post is also available in:
Ermin Salić se prisjetio granatiranja naselja Muhići 25. ili 26. maja 1992. godine, kao i dana koji su uslijedili. Za vrijeme granatiranja svjedok je, kako je kazao, bio u kući s familijom.
“Sjedili smo u kupatilu. Kuća gori, zidovi vreli, voda ispod nogu… Čuje se plač sa ulice…”, prisjetio se Salić, dodavši da ni danas ne može objasniti tako tešku situaciju u kojoj se nalazio.
Dan ili dva kasnije, rekao je svjedok, otišli su do komšije Fikreta Muhića. Tada je Salić, kako je pojasnio, vidio ubijenu majku Vezire Vojniković u dvorištu njene kuće, koja se nalazila prekoputa kuća Hejdića.
“Našli smo nešto i pokrili je”, dodao je svjedok.
Vojniković je svjedočila na ovom suđenju u junu prošle godine, kada je kazala da je optuženi ubio devet civila na području Sanskog Mosta.
Optužnicom Tužilaštva BiH Prošiću je na teret stavljeno da je, kao pripadnik Šeste sanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u širokom i sistematičnom napadu na sela na području Sanskog Mosta, te u progonu, zatvaranju, paljenju kuća i ubijanju civila nesrpske nacionalnosti.
Prošiću je na teret stavljeno učešće u protjerivanju civila i njihovom zatvaranju u zatočeničke objekte u Sanskom Mostu, odakle je dio muškaraca kasnije prebačen u logor Manjača.
Svjedok Salić je kazao da je 1992. godine napustio Sanski Most, ali se nakon završetka rata ponovno vratio. Kada se vratio, svjedok je, kako je rekao, “u čaršiji čuo kako ljudi pričaju da je Prošić počinio ubistva u kući Hegića”.
Za optuženog je Salić kazao da ga poznaje od prije rata, pojasnivši da su “odrasli zajedno u ulici Muhića”.
Na ovom suđenju je Tužilaštvo obavijestilo Sudsko vijeće da je izmijenilo optužnicu protiv Prošića. Odbrana optuženog nije prigovarala jer smatraju da se radi o nebitnim izmjenama u odnosu na djelo koje se Prošiću stavlja na teret.
Nastavak suđenja zakazan je za 10. maj.
