Deportacija Srebreničana unaprijed organizovana

Rave, koji je tada bio zastavnik, izjavio je da je bio očevidac odvajanja muslimanskih muškaraca od žena i djece u blizini baze snaga Ujedinjenih nacija (UN) u Potočarima, gdje su hiljade civila potražile utočište.

Svjedok je opisao kako je general Mladić na sastancima u hotelu “Fontana” u Bratuncu prijetio i srebreničkim Muslimanima i “plavim šljemovima” UN-a.

Po optužnici i ranijim presudama Suda u Haagu, VRS je, po zauzimanju Srebrenice 11. jula 1995, strijeljala oko 7.000 muslimanskih muškaraca, a žene i djecu deportovala na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Zastavnik Rave izjavio je da je VRS, na dan zauzimanja Srebrenice, minobacačkom vatrom na obje strane puta “namjerno usmjeravala” hiljade izbjeglica ka Potočarima.

Istog dana, Rave je, kako je rekao, prisustvovao sastanku Mladića sa komandantom holandskog UNPROFOR-a Thomom Karremansom u hotelu “Fontana”.

“Mladić je bio ljut… Pitao sam se da li će nas oni izvesti napolje i strijeljati… Mladić je pitao Karremansa da li je on naredio vazdušne napade NATO-a na VRS… Mnogo je prijetio”, kazao je svjedok.

Kao primjer prijetnji svjedok je naveo da je Mladić holandskom oficiru, dajući mu cigaretu, rekao: “Nije vam to zadnja cigara u životu”, a zatim ga pitao “želi li da opet vidi porodicu”.

Nakon što je kasnije, na istom sastanku, Mladić ublažio stav prema Holanđanima, po Raveovim riječima, “postalo nam je jasno da nismo mi meta, nego muslimansko stanovništvo”.

Iste večeri, tokom drugog sastanka, kojem je u “Fontani” prisustvovao i predstavnik srebreničkih Muslimana Nesib Mandžić, pod otvorenim prozorom vojnik VRS-a je zaklao svinju, što je, kako je ocijenio Rave, bila “čista prijetnja”.

“Poruka je bila: ‘To se može desiti i vama.’ Ne UNRPOFOR-u, nego muslimanskom stanovništvu”, kazao je svjedok.

Na istom sastanku, general Mladić je “garantovao život” svim muslimanskim muškarcima “koji polože oružje”, poručivši stanovništvu Srebrenice da “može opstati ili nestati”.

Iako su na sastancima Mladić i oficiri UNPROFOR-a razgovarali o “evakuaciji” Muslimana, Rave se, kako je kazao, sutradan, 12. jula 1995, uvjerio da je VRS već sprovodila plan za “deportaciju” civila i odvođenje izdvojenih muškaraca iz Potočara.

Odvajanje muškaraca od žena i djece, po iskazu svjedoka, počelo je već 11. jula uveče, a sutradan oko podneva pojavili su se autobusi i kamioni za odvođenje stanovništva, iako je Mladić neposredno prije toga pitao pukovnika Karremansa može li obezbijediti vozila.

“To me je navelo da zaključim da je deportacija stanovništva bila unaprijed organizovana”, rekao je Rave. Precizirao je da su srpski vojnici odvojili sve vojno sposobne muškarce i držali ih u “bijeloj kući” u Potočarima prije nego što su ih odvezli autobusima.

Rave je izjavio da je generala Mladića 13. jula u Potočarima pitao gdje VRS odvodi zarobljenike, na šta je dobio odgovor da će muškarci biti odvedeni u logor Batković kod Bijeljine i zatim razmijenjeni.

Ratko Mladić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje civila u Sarajevu artiljerijom i snajperima, te uzimanje “plavih šljemova” UN-a za taoce.

Ovo suđenje u Haškom tribunalu je prvi put sa galerije za javnost pratila i Mladićeva supruga Bosiljka.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. april.