This post is also available in: English
“U prostorijma Jagomira zatekao sam par telefonskih aparata koji nisu radili i dvije ručne radio-stanice, a jednu sam ja donio s Vraca”, rekao je Radoslav Šljivić, koji je u Jagomir došao početkom avgusta 1992. godine.
On je dodao da nije bilo ni obilježenih policijskih vozila.
Svjedok Šljivić je svjedočio i u korist Tužilaštva BiH, 19. novembra 2012., kada je ispričao da je u junu 1992. godine dobio zadatak da ode u stanicu policije Centar i sagleda stanje. On je tada izjavio kako po dolasku na područje Nahoreva nije bila formirana Stanice javne bezbjednosti (SJB).
Šljivić je svjedočio na suđenju Goranu Sariću, koji je optužen da je kao načelnik SJB u Srpskoj opštini Centar, 19. juna 1992. naredio svim muškarcima u Nahorevu da dođu u Mjesnu zajednicu u tom naselju, odakle je oko 100 Bošnjaka odvedeno i zatvoreno u zgradu bolnice Jagomir. Grupa od 11 zatočenika kasnije je ubijena na lokalitetu Skakavac.
Prema optužnici, Sarić je naredio ostatku nesrpskog stanovništva da se preda, nakon čega je oko 200 žena, djece i staraca prisilno premješteno na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).
Odbrana je predočila svjedoku dokument u kojem se spominje “razoružavanje Sarića”, na šta je Šljivić rekao da ne zna ništa o tome.
Na suđenju je prezentiran i spisak lica koja su “otjerana iz policijske stanice ili su je samovoljno napustila”, a gdje se navodi i ime optuženog Sarića.
Na pitanje Sudskog vijeća da li to znači da su osobe sa tog spiska morale biti u policiji ako su je kasnije napustile, svjedok je rekao da ne zna, a da je on morao sačiniti spisak.
Suđenje će se nastaviti 25. marta, za kada je planirano saslušanje dva svjedoka Državnog tužilaštva.
S.U.
