This post is also available in:
Miloš Mitrović i Branislav Milošević, nekadašnji pripadnici Vojne policije u Bratuncu, ispričali su da školi nisu mogli prilaziti zbog “dobrovoljaca i vojnih policajaca s bijelim opasačima”, s kojima nisu imali kontakt jer su bili “strah i trepet” u Bratuncu.
“Polovinom aprila 1992. godine došla je jedinica dobrovoljaca. Pojavili su se s oružjem ‘Vukovarci’, oni su zauzeli opštinu. Početkom maja 1992. godine pojavila se neka jedinica Novosadskog korpusa, neki komandant Reljić i komandant Musa. Imali su jedinicu Vojne policije s bijelim opasačima. Mi ni s kim nismo imali kontakt. Nisu nas nizašta fermali”, kazao je Mitrović.
On je dodao da zbog tih jedinica nisu imali pristup školi.
“Možda je neko od naših u slobodno vrijeme prošao tuda, ali je bilo bolje ne kontaktirati s njima”, rekao je svjedok.
Odgovarajući na pitanje Odbrane da li je čuo da je o sudbini ljudi koji su bili zatvoreni u školi odlučivao Savo Babić, Mitrović je odgovorio negativno.
“Čuo sam da je ta grupa ‘Vukovaraca’ privodila stanovništvo u osnovnu školu. Neki su dovođeni i transportovani, jedan dio u pravcu Kladnja, jedan u pravcu Tuzle”, kazao je Mitrović.
Mitrović je ispričao da je sredinom maja 1992. čuo da Savo Babić nije više komandir Vojne policije u Bratuncu.
Tužilaštvo tereti Babića da je u maju 1992., kao komandir Vojne policije u Bratuncu, naredio, počinio i propustio da spriječi zatvaranje nesrpskih civila u Osnovnu školu “Vuk Karadžić”.
Oko 400 zatvorenih civila, kako stoji u optužnici, živjelo je u strahu za svoj život. Svakodnevno su bili premlaćivani i mučeni, a više desetina civila je ubijeno ili su umrli zbog uslova u školi.
Svjedok Branislav Milošević kazao je da Vojna policija nije imala “zadatak za školu”.
Milošević se prisjetio da je jedne prilike s kolegom prolazio pored škole i vidio Bošnjake koji su izašli iz sale da natoče vode, te da su ih otpratili do jedne kuće gdje su uzeli vode.
Za ubistva, kako je dodao, čuo je kasnije.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. februar.
A.S.
