Karadžić: Granatiranje radi izazivanja intervencije

Zaštićeni svjedok KW-554, koji je bio obavještajni oficir u glavnoj komandi UNPROFOR-a u Zagrebu, izjavio je da je postojalo “rašireno vjerovanje da su muslimani bili odgovorni za neke od najzloglasnijih incidenata” u kojima su tokom rata stradali civili u Sarajevu.

“Vladalo je uvjerenje da muslimanske snage granatiraju sopstveni narod kako bi okrivili Srbe i izazvali međunarodnu intervenciju u svoju korist”, izjavio je oficir iz Kanade.

On je precizirao da su, po saznanjima koje je imao, Bošnjaci bili odgovorni za “bar jednu” od dvije eksplozije na pijaci Markale. U prvoj, 5. februara 1994, ubijeno je 66 osoba, a ranjeno više od 140 građana. U drugoj, 28. avgusta 1995, stradale su 43 osobe, dok je 75 građana ranjeno.

Svjedok je rekao da mu je jedan američki vojnik pokazao sliku na kojoj se vidi kako 5. februara 1994. “jedna osoba sa prozora zgrade baca minobacačku granatu” na Markale.

Dok je boravio u BiH, svjedok se, kako je kazao, uvjerio da su pripadnici UNPROFOR-a i nacionalnih kontingenata radili na utvrđivanju “potencijalnih meta” u Republici Srpskoj za napade aviona NATO-a.

Na terenu su bili i specijalci koji su, u muslimanskim enklavama u istočnoj Bosni i oko njih, navodili bombe NATO-a na srpske ciljeve, izjavio je svjedok.

Nakon što je, po povratku iz BiH, proučio obiman materijal o zbivanjima u Srebrenici u julu 1995. godine, svjedok, kako je rekao, nije pronašao nijedan dokaz da je Karadžić “bio umiješan ili informisan“ o masovnim pogubljenjima Bošnjaka koje je Vojska Republike Srpske (VRS), po optužnici, počinila nakon što je enklavu zauzela 11. jula 1995.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je za genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Kimberly West je pitala svjedoka da li je vidio fotografiju na kojoj se navodno vidi osoba koja sa obližnje zgrade baca minobacačku granatu na Markale. “Vidio sam tu fotografiju izdaleka, nisam je izbliza detaljno pregledao”, odgovorio je svjedok.

O eksploziji na Markalama 1994. godine, na ovom ročištu je svjedočio i francuski oficir koji je učestvovao u istrazi, ali je njegov iskaz bio većim dijelom zatvoren za javnost.

U Karadžićevu odbranu iskaz je dao i britanski brigadir Vere Hayes, koji je od aprila do oktobra 1993. bio načelnik štaba UNPROFOR-a u Kiseljaku kod Sarajeva. Hayes je opisao pregovore o demilitarizaciji Srebrenice 1993. godine, potvrđujući da je Karadžić prethodno naredio da se zaustavi ofanziva VRS-a na enklavu i da se omogući pristup humanitarnim konvojima.

Prema sporazumu potpisanom 1994, VRS i Armija BiH (ABiH) saglasile su se da će Srebrenica biti demilitarizovana, kazao je Hayes.

U skladu sa dogovorenim, Hayes je, kako je pojasnio, definisao “sigurnu zonu“ koja je obuhvatala “urbano područje Srebrenice i brda neposredno iznad”.

Svjedok Hayes je rekao da kada je, zajedno sa nenaoružanim oficirima VRS-a, 21. aprila 1993. otišao u Srebrenicu da provjeri da li je demilitarizacija sprovedena, u enklavi ga je dočekao Naser Orić, “koji je bio naoružan, kao i dvojica njegovih tjelohranitelja”.

Orić je 2008. godine oslobođen krivice za zločine u Srebrenici.

“Sa Orićem sam razgovarao pola sata i objasnio sam mu sporazum. Izgledalo je da on ili prethodno nije bio informisan o tome ili da to nije u potpunosti shvatio”, posvjedočio je Hayes.

Sporazum o demilitarizaciji, ocijenio je Hayes, nije bilo moguće sprovesti zato što “nijedna strana nije bila voljna” da to učini zbog međusobnog nepovjerenja. On je rekao i da je “bilo izvještaja da su se napadi iz Srebrenice na okolna srpska sela nastavili tokom ljeta”.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u četvrtak, 17. januara.

R.M.